Nakon trudnoće: Postporođajna depresija

Rođenje djeteta je bogato iskustvo.
Dijete je zdravo. Zašto se onda osjećate tako shrvano?
Što se to događa u prvim tjednima kod kuće?
Ne samo da se sve vrti oko vaše malene i neodoljive bebice,
nego se vrti i oko hrpe prljave odjeće, nereda, skupih pelena,
mogućih bočica ili bolnih grudi i konfuznog razdoblja za dijete i roditelje.
To je vrijeme preomorenosti, povišenih tenzija, ljubomore
i kod nekih vjerojatno izražene panike.

Postporođajna depresija

Iako postporođajno razdoblje nije baš svima katastrofalno teško, vjerojatno nije ni "krevet od ruža". Negdje između je "sretna sredina". Neobjašnjiva depresija i osjećaj nedoraslosti su uobičajeni. Roditeljstvo svakako nije trenutni bljesak u obliku novorođene bebe.Osjećaj "majčinske ljubavi" ne budi se samo zato što imate dijete. Kakvi god osjećaji bili, pričajte o njima, budite iskreni i pokušajte cijelu situaciju učiniti što je moguće pozitivnijom.

Postporođajna depresija stvarni je problem mnogih žena. Postoji i veliki broj problema koji joj pridonose. Izmorenost je često jedan od najvećih. Pobrinite se da svaki dan imate vrijeme odmora. Zaboravite na neko vrijeme osmosatno noćno spavanje. S njim ste se možda oprostili i prije porođaja. Upravo zato je vrlo bitno da se odmarate kad god je to moguće. Tijekom prvih tjedana spavajte kad spava i beba, pa makar to bilo i jednom dnevno. Isključite telefon i uživajte u potpunoj tišini. Stavite na vrata znak "Beba i mama spavaju!".


Tjelesne i emotivne promjene

Hormonske i kemijske promjene mogu također biti faktori koji pridonose postporođajnoj depresiji. Oni često dođu u ravnotežu zahvaljujući odmaku vremena i odmoru. Ponekad hormonska i/ili kemijska terapija na kratko vrijeme može biti od pomoći. Emocionalno razočarenje zbog novih obveza, neprovođenja dana u biranju odjeće i darova za bebu i nedovoljno odmaranje mogu također igrati veliku ulogu. Trudnoća najčešće prođe u brigama oko toga hoće li dijete biti zdravo i kako će proći porođaj. Često je teško zamisliti dijete kao dio vašeg života, a sada ste majka bebe koja zahtijeva vašu pažnju 24 sata dnevno. Možda niste sigurni što osjećate. Ili osjećate krivnju zbog ogorčenosti jer ste čvrsto vezani uz tuđe potrebe, pa makar u pitanju bilo i vaše dijete?
Osjeća li se vaš partner pomalo ljubomornim na to maleno biće puno zahtjeva? Vrijeme koje je nekada bilo rezervirano za vas dvoje sada je prepolovljeno ili ga uopće nema. Možete se osjećati obeshrabreno, nervozno, plačljivo i, u nekim slučajevima, potpuno histerično.

Pričanje sa suosjećajnom osobom, punom razumijevanja, može biti od neprocjenjive vrijednosti. Ako je osjećaj depresije prevelik i ne ublažava se odmorom ili kad se dobro isplačete na nečijem ramenu, obratite se liječniku.

Izvor: http://www.svijet-obitelji.com/

ja mislim da sam ja imala neki blaži oblik poslije eme, sada sa ivom uopče nisam bila takva kao sa emom... mm mi se gadio, stalno sam ga napadala, tijelo mi je bilo katastrofa, a nikoga nije bilo da mi pomogne, svi su se odjedom odmakli kao da je meni super biti sama sa prvim djetetom, niti mogu sjediti niti stajati a kamoli hodati pa ti budi normalan... a sada sa ivom niti jedan dan da mi je itko došao pomoći a imala sam dvoje male djece i još i rana od carskog, svekrva mi je kuhala dva dana kako sam došla kući i to bi bilo to... čak se i mm dan kad sam došla kući pokupio na posao i mene sa dvoje djece ostavio samu... ali zato je sljedećih pet dana bio samnom i tako da mi je bilo malo lakše, ali ženski članovi obitelji ništa- nula bodova! ali to sam i ponosna na sebe što sam bez ičije pomoći uspjela biti sama s njima, bilo je naporno ali sad kad se prisjetim prvih dana, peta osoba bi nam samo smetala

I ja sam poslije Lare isto bila užasno nervozna , sve mi je smetalo, moja mama me se povremeno plašila!

e i moja mama je rekla da sam bila očajna, ali da je itko pokušao me bar saslušat- nije...

hvala bogu nikakvih problema. Sveki mi je posle Ace sve radila i meni je bilo samo hraniti i presvlaciti bebu.
Posle Andreja mi je mm i moja mama su mi pomagali jer mi se rana od reza malo upalila i skoro 20 dana nisam mogla ni sjest ni hodat kako treba.

i ja sam imala postporođajnu depresiju.... sve isto kao i kod Vedrane....

mene je prao baby blues...nitko mi nije smio pokazati ni mali prst već bi plakala...
išli su mi svi na živce jer su stalno visili kod nas i uopće nas 3 nismo mogli biti sami, imala sam osjećaj da sam najružnija na svijetu, nisam dala da me itko slika (zato skoro da ni nemam slike sa miom prvih mjesec dana), a onda sam se jedno jutro ustala, muž je otišao na posao, našminkala, lijepo obukla, zaključala vrata i uživala sa svojim djetetom, od tog dana sam baš sretna i sve je prošlo kao da nije ništa ni bilo..

Ja sam bila ista kao i uvijek

ja sam bila koma.od zdravog djeteta napravili bolesno i tu je mene u bolnici uhvatila fjaka.samo sam plakala da bi doma jer mi je bilo naporno nitko nista ne govori,nervoza je bila prisutna skroz muz kad bi zvao odmah bi se rasplakala.a sad je to iza mene

Ja poslije poroda luđa nego sam bila

Alice

Alice je napisao/la:

Ja poslije poroda luđa nego sam bila

ja mislim da nebrem bolje poludeti,nego kaj sam bila i prije,tak da kod mene nema razlike

sve mi se nekak čini da mene živčanoća i plačljivost drži još od marka