5 zabluda o odgoju djeteta

Željeli biste biti najbolji roditelj na svijetu, no mislite da vam to uvijek ne uspijeva? Provjerite koje su najčešće zablude roditelja i možda shvatite da ste na najboljem putu

Odgoj djece sam je po sebi zahtjevan zadatak. Većina roditelja često se u tom zadatku "spotiče" na neke vrlo česte zablude koje mogu znatno pridonijeti da se u svojoj ulozi osjećaju zbunjeno, bespomoćno i neprimjereno, što negativno utječe na kvalitetu obiteljskog života. Roditelji vrlo često nisu svjesni koliko ih te zablude "odvlače" s ispravnog puta odgoja njihova djeteta. Prvi korak u nošenju s njima svakako je njihovo prepoznavanje. Donosimo neke od učestalijih zabluda i savjetujemo što učiniti.


1. zabluda
Dobra se djeca nikad ne ponašaju 'zločesto'

Bez obzira na to koliko se roditelj posveti svojemu djetetu ili uloži truda u odgoj, SVAKO će se dijete, u nekom trenutku svojeg odrastanja ponašati neprihvatljivo, bit će nesuradljivo, učinit će neku pogrešku, doživjet će napadaj bijesa, neutješno će plakati... To je sastavni dio procesa dječjeg odrastanja, normalno testiranje postavljenih granica ponašanja. Neprihvatljivo ponašanje koje je djetetova okolina više nego spremna etiketirati "zločestim" pojavljuje se u svakom razdoblju djetetova razvoja, ali najčešće u doba kad se dijete osamostaljuje, počinje istraživati svijet oko sebe i ispitivati granice koje mu ta okolina (više ili manje uspješno) postavlja. Obično se to događa tijekom 2. i 3. godine života, te poslije, u starijoj predškolskoj dobi.



Što učiniti?

Djetetu je važno pokazati njegove dobre strane, ono treba ljubav i pohvalu kako bi razvilo pozitivnu sliku o sebi, samosvijest, samopoštovanje i samopouzdanje, te kako ne bi razvilo negativne obrasce ponašanja i doživljavanja. Dajte djetetu do znanja da je njegovo pojedino ponašanje neprihvatljivo: umjesto: "ti si zločest jer trčiš uokolo", recite: "ne sviđa mi se kad te moram hvatati da te obučem, a žurimo se u vrtić". Stalno obraćanje pozornosti samo na "zločesto" ponašanje dovodi do češćeg ponavljanja takvog ponašanja jer djetetu pokazuje da roditelj na njega obraća pozornost samo kad je "zločesto". Ne zaboravite postaviti odlučnu granicu ako se dijete ponaša na stvarno neprihvatljiv način, jer jedino će tako uspjeti naučiti da za takvo ponašanje postoje i posljedice.



2. zabluda
Dobar roditelj nikad ne izgubi živce zbog djeteta

Čak i najsmireniji i najopušteniji roditelj u odgoju djeteta katkad "izgubi živce" te poviče na dijete. Bez obzira na to koliko snažno roditelj voli dijete, ono će nebrojeno puta iskušavati roditeljsko strpljenje, ne bi li privuklo više roditeljske pozornosti. Bitno je zapamtiti da je normalno da sva djeca imaju svoje "zločeste", odnosno teže podnošljive trenutke, te da u takvim trenucima roditelji mogu izgubiti strpljenje i povikati na dijete. Gubitak roditeljskog strpljenja i kontrole nad situacijom ne podrazumijeva i fizičko kažnjavanje djeteta, jer prema djeci se treba odnositi s poštovanjem, ljubavlju i osjećajima da su vrijedni. Fizičko kažnjavanje dijete uči strahu, lošoj slici o sebi, osveti i ideji da je u redu tući nekog koga volimo, te ga uči da bude nasilno i slabe samokontrole.



Što učiniti?
Normalno je i očekivano katkad izgubiti svoje strpljenje prema djetetu te povikati na njega, ali to ipak nije produktivno. Naučite više o svojem djetetu, dajte si vremena da naučite neke nove vještine kontrole svojega bijesa ili neke zgodne te lako primjenjive "cake" koje će vam znatno olakšati roditeljski život i ulogu. Sve to može pomoći da ti "ljuti trenuci" postanu rjeđi i manje intenzivni.


3. zabluda
Dijete ne zna samo prepoznati svoje potrebe

Ovu zabludu najslikovitije možemo opisati na primjeru hranjenja. Iako sva djeca vrlo rano nauče prepoznavati što im njihovo tijelo poručuje (npr. da su sita) i nastoje to dati do znanja, roditelji (pre)često odlučuju ignorirati što im dijete želi poručiti. Tjeranje djeteta da jede kada mu njegovo tijelo vrlo jasno govori da je sito odašilje poruku "nije važno ono što tebi tvoje tijelo govori ili ono što ti osjećaš, važno je ono što ja mislim da je ili nije tebi potrebno, jer ja bolje poznajem tvoje potrebe i osjećaje". Takav način odgoja ozbiljno utječe na razvoj djetetova samopoštovanja i poznavanja samoga sebe, što u adolescentnoj dobi stvara dobru osnovu za odbijanje ozbiljnijih prijetnji (neželjeni spolni odnosi, konzumacija alkohola ili droga, autodestruktivno ponašanje, poremećaji prehrane...)



Što učiniti?
Dijete najbolje zna prepoznati svoje potrebe i na sebi svojstven način to pokušava poručiti odraslima o kojima ovisi. Dijete zna kad je žedno, kad gladno, kad mu je hladno, kad je umorno, kad je puno energije, kad je preuzbuđeno, kad bi bilo samo, a kad bi se družilo i igralo... Izbjegavajte prisiljavanje, prigovaranje, podmićivanje, preklinjanje i slično, jer bi se uskoro sve moglo pretvoriti u borbu za moć. Ponudite djetetu izbor, ograničen realnim mogućnostima ("Želiš li pola jabuke ili cijelu? Ako nisi gladan sad, možeš jesti i poslije."); starijem djetetu povećavajte odgovornost u donošenju odluka vezanih uz vlastite potrebe. Pokušajte ne biti previše zabrinuti u vezi sa zadovoljavanjem djetetovih potreba.


4. zabluda
Djeca su bespomoćna i sve im treba olakšati

Osim ljubavi i pažnje, djeci su za zdrav psihički razvoj potrebni i svakodnevni mali problemi, frustracije pomoću kojih će naučiti kako svladavati prepreke u životu, kako postići ono što žele, kako se nositi sami sa sobom kad nije po njihovom, kako u zadovoljavanju svojih potreba uzeti u obzir druge ljude... Ako roditelji dijete pretjerano zaštićuju, ako zadovoljavaju svaku njegovu potrebu i u potpunosti izbjegavaju svaku mogućnost da njihovo dijete doživi "neugodnije" emocije, oduzimaju mu važne i vrlo vrijedne prigode da nešto nauči. U najboljoj namjeri da zaštite svoje dijete od nevolja sputavaju mu normalan psihički razvoj osobnosti i otežavaju mu da se na odgovarajući način pripremi za svijet odraslih. Pretjerano zaštićivanje i (ne)postavljanje granica može početi vrlo rano, još od vremena kad dijete počne puzati.



Što učiniti?
Uloga je roditelja poduprijeti svoje dijete i ponuditi mu ideje koje bi mu trebale pomoći da se nosi s doživljenom frustracijom, a ne preuzimanje tih frustracija na sebe. Zapamtite, iz frustracije se raste. Također, roditelji često nisu svjesni koliko je njihovo dijete stvarno sposobno i nije bespomoćno, pa tako umjesto njega rade neke stvari koje može i ono samo napraviti. Pustite dijete da nešto napravi samo, pogotovo ako to samo traži, npr. da samo dohvati pekmez iz hladnjaka ili omiljenu slikovnicu s police.


5. zabluda
Roditelji moraju imati rješenje za sve probleme

Na svijetu ne postoji "savršen" roditelj koji zna odgovore na sva pitanja. Ne opterećujte se time da trebate znati SVE vezano uz djetetov odgoj. Ne postoji jedan "ispravan" način odgoja ili stil roditeljstva koji pristaje ama baš svakom djetetu, već roditelji trebaju što više poznavati i pokušati razumjeti svoje dijete te prilagoditi odgojne metode njegovim jedinstvenim crtama osobnosti, prednostima i slabijim točkama. Svaki roditelj na odgojnom putu svojega djeteta čini pogreške i uči iz vlastita iskustva, jer pogreške su loše samo kad se stalno ponavljaju. Svi roditelji trebaju potporu (sebe samih i drugih ljudi), razumijevanje, upornost, energiju, znanje, kreativnost i strpljenje.



Što učiniti?
Od sebe kao roditelja imajte razumna očekivanja, ne nastojte biti "super-roditelj". Imajte pouzdanja u ono što znate. U redu je priznati da nešto ne znate; potražite savjet, informirajte se, tražite potporu obitelji, prijatelja, stručnjaka... Ne zaboravite, traženje potpore i pomoći pozitivna je stvar, a ne znak bespomoćnosti. Čestitajte sami sebi na dobro "odrađenom" poslu. Prihvatite da će sigurno postojati situacije koje ćete (gledajući unatrag) idući put drugačije ili jednostavnije riješiti. Ne budite prestrogi prema sebi, prihvatite da djetetov odgoj ima posve normalne te očekivane uspone i padove.

Napisala: Ana Plazonić Fabian, profesorica psihologije
izvor:www.roditelji.hr

Dobar tekst,ali kako se pridržavati svih tih priručnika i knjiga o roditeljstvu kad svaka ima neku drugu teoriju kako odgajati dijete? Tu piše ne tuci dijete bit će problema kasnije u odrasloj dobi,a u jednoj drugoj temi forumašice kažu da njihova djeca dobe po turu kad su zločesta,daj ti sad kao mladi roditelj znaj kako češ odgajati svoje dijete,a da kasnije nema traume.

pa nemoraš se ti pridržavati,nisam ga ni ja stavila da se morate primit za to,nego čisto radi nekih smijernica koje bi možda,u nekim situacijama dobro došle! svi mi odgajamo dijecu po nekom svom majčinskom instiktu i zato jer smatramo da to je tak i tak treba biti,nenamo papir pred sobom da čitamo sad kaj piše i kak su stručnjaci rekli da " bi trebali"... niko ne kaže da ti nesmiješ dat po turu,ako smatraš da treba dobit,udri..ja nemam nikaj protiv toga,ko zna,možda( a sigurno ) bude i meni nekad ruka poletila i lupila ju budem po dupetu jer drukčije me nebude shvatila,protestirala bude i ko zna kaj sve ne...tak da...sve je to u tebi i ti odlučuješ kak bude,a sad dal batinam ili nekom drugom metodom...

za takst

ma nije problem u batinama, ja mislim da svako djete kad tad dobije po guzi, ali mislim da se svi slažu da dijete ne smijemo zlostavljati, ni psihički ni fizički, a to te batinice što ponekad dobiju nisu...
a što se tiće teksta, ja smatram da je meni ema jako dobro dijete, a opet ima loših trenutaka kao i svi mi pa se povodim za tim
a opet znam nekad puknut kad mi stvarno ide na živce e onda nikakvo razumno razmišljanje ne dolazi do mene
ovo sa hranjenjem sam baš jučer komentirala kako meni ema jede koliko hoće, ali jede češće, imala sam problema kad sam bila u bolnici što su ju djedovi i bake silili pa mi prvih par dana nije htjela ništa jesti, ali sad se svi vratilo u normalu
i sad za ovo predzadnje, oduvijek sam joj davala da sve radi sama što ona hoće, prošle godine mi je jela sama i unatoč tome što sam i parket i tepih i cijelu nju morala detaljno prati poslije, nije mi bilo teško i sad mi je drago što sam to tako radila jer sad i da sama ostane bi se snašla a i tko god da ju čuva ne može vjerovati koliko je samostalna a relativno je još mala...
a sad za ovo zadnje.... mi još uvijek emu držimo u zabludi da su njezini roditelji najpametniji, najbolji i da imaju rješenje za sve , a sa vremenom će i ona sama shvatiti da to nije baš tako...

vedrana, kad si emi pocela davati da jede sama?

prošle godine na ljeto

znaci, za mog je jos rano, jel da?

davala sam joj kašice i sladoled u svojoj stolici da jede, imala je godinu i 3 mjeseca kad smo počeli

dora23 je napisao/la:

znaci, za mog je jos rano, jel da?

Nije apsolutno prerano, ako pokazuje interes zasto ne, meni je Luka isto u toj dobi ko tvoj i ranije poceo lagano sam jesti!
To ovisi i o djetetu jel hoce, moj je bas trazio, hocu sam i gotovo...

Andrej neke stvari vec jede sam-tjesteninu, krompirice, mrkvicu i manje tecnu hranu a juhu i ostala variva mu ja dajem.

*Dijana* je napisao/la:

pa nemoraš se ti pridržavati,nisam ga ni ja stavila da se morate primit za to,nego čisto radi nekih smijernica koje bi možda,u nekim situacijama dobro došle! svi mi odgajamo dijecu po nekom svom majčinskom instiktu i zato jer smatramo da to je tak i tak treba biti,nenamo papir pred sobom da čitamo sad kaj piše i kak su stručnjaci rekli da " bi trebali"... niko ne kaže da ti nesmiješ dat po turu,ako smatraš da treba dobit,udri..ja nemam nikaj protiv toga,ko zna,možda( a sigurno ) bude i meni nekad ruka poletila i lupila ju budem po dupetu jer drukčije me nebude shvatila,protestirala bude i ko zna kaj sve ne...tak da...sve je to u tebi i ti odlučuješ kak bude,a sad dal batinam ili nekom drugom metodom...

Znam da se nemoram pridržavati,ja volim kad netko stavlja tak tekstove,samo kaj od svega toga ja neznam kak bi na kraju trebala raditi. Morat ću kak ti kažeš po svom instinktu,al ko zna možda nebu tak zločest da bum mu morala dat po guzici ,al to su samo male zablude uz koje mi je lakše da ne razmišljam da ne daj Bože imam krivi pristup da me dijete ne krivi jednog dana da sam ga tukla pa da on sad ima problema.

Aca je napisao/la:

dora23 je napisao/la:

znaci, za mog je jos rano, jel da?

Nije apsolutno prerano, ako pokazuje interes zasto ne, meni je Luka isto u toj dobi ko tvoj i ranije poceo lagano sam jesti!
To ovisi i o djetetu jel hoce, moj je bas trazio, hocu sam i gotovo...

x

Lana je sama počela jest, dosta rano, do 2.godine je sve jela sama, i super nam je to bilo, jer je stvarno bila supe samostalna, a pogotovo joj je to u jaslicama dobro došlo