Ovo mi je super, ima i pjesmice na kraju, za nase koji ne pricaju sva slova, za vjezbu!
Stavila sam to ovako jer trazi da se otvori u Wordu pa sam radje sve kopirala i stavila tu.
Zašto je važno pratiti razvoj slušanja i govora?
Uredan sluh jedan je od najvažnijih preduvjeta za uredan razvoj govora jer se govor uči jedino slušanjem. Oštećenje sluha ubraja se u najčešća prirođena oštećenja, a obično je prisutno već pri otpustu iz rodilišta. Uzroci oštećenja su različiti, a često i nepoznati. To mogu biti genetski čimbenici, neke bolesti u tijeku trudnoće, vrlo težak porod, komplikacije u tijeku i nakon poroda i dr. Čak i ako je pri otpustu sluh Vašeg djeteta bio uredan, savjetujemo Vam da i dalje pratite razvoj njegova slušanja i govora.
Naime, poznato je da se oštećenje sluha može pojaviti i kasnije, a u malobrojnim slučajevima nastane i u području središnjih slušnih putova koji nakon poroda nisu bili ispitani. Takva su oštećenja češća u rizičnoj skupini, osobito u djece koja zbog stanovitih komplikacija moraju biti smještena na odjelu intenzivne skrbi.
Neke su smetnje sluha česte u sve djece, a ne samo u one iz rizične skupine, na sreću te su smetnje najčešće prolazne i ne ostavljaju trajne posljedice.
Važno je svako oštećenje što prije prepoznati, kako bi se pravodobno poduzelo sve što je potrebno. Upravo nam Vi u tome možete najviše pomoći, jer je Vama najviše stalo do Vašeg djetata i jer Vi najbolje poznajete svoje dijete. Dakle, pratite razvoj slušanja i govora svoga djetata, a priložena tablica u tome će Vam pomoći.
Svako je dijete jedinstveno i razvija se individualnim tempom. Obrazac razvoja odnosi se na prosječne uzraste kada bi većina djece trebala ovladati navedenim vještinama. Neka djeca ne savladaju sve vještine dok ne dosegnu gornju granicu dobne kategorije. Ako Vaše dijete nije savladalo jednu od navedenih vještina, to ne mora nužno značiti da je razvoj njegova slušanja ili govora poremećen. Ali ako je ponašanje Vašeg djeteta značajno drukčije od onoga navedenog u obrascu, potražite savjet stručnjaka. Javite se svome pedijatru i povjerite mu svoje sumnje, on će Vas uputiti specijalistu otorinolaringologu i logopedu.
Pravodobna dijagnoza bitna je za uspjeh svake terapije. Rana intervencija pokazala je izrazito pozitivne rezultate u djetetovu savladavanju jezičnih vještina.
Potvrde li se Vaše sumnje dobit ćete savjet da svoje dijete uključite u program za poticanje razvoja ovih vještina. Logopedska terapija bit će prilagođena specifičnim potrebama Vašeg djeteta, ovisno o njegovoj dobi i utvrđenom razlogu zaostajanja razvoja slušanja i govora.
Bez obzira na to je li Vaše dijete uključeno u rehabilitacijski program ili nije, slijedeći navedene naputke i Vi sami možete puno učiniti za razvoj slušanja i govora Vašeg djeteta.
DOB DJETETA
SLUŠANJE GOVOR
0 – 3 mjeseca
- uznemiri se na jake zvukove
- mijenja brzinu sisanja na zvuk
- širi oči, primiruje se i smiješi se kad čuje poznati glas
- glasa se dugim vibrirajućim samoglasnicima ugode
- dok mu se obraćate često ispušta zvukove
- plače različito na različite potrebe
4 – 6 mjeseci
- reagira na glazbu gugutanjem
- očima traži izvor zvuka
- zapaža zvučne igračke
- odgovara na promjene Vašeg glasa - glasa se različitim glasovima, uključujući p, b, m
- vokalizira uzbuđenje i nezadovoljstvo
- glasa se grleno kad ostane samo ili se igra s Vama
7 – 12 mjeseci - okreće se i gleda u smjeru zvuka
- uživa u zvukovima igračaka i zveckalica
- sluša dok mu se govori
raduje se brojalicama i pjesmicama
- prepoznaje i razumije česte riječi (ne, pa-pa, mama, sok...)
- počinje odgovarati na naloge (Dođi! Hočeš još?..) - brbljanje uključuje duge i kratke skupine glasova (bababababa, tata...)
- služi se govornim glasovima, a ne plačem, kako bi zadobilo i održalo Vašu pažnju
- oponaša različite govorne zvukove
- govori 1 do 2 riječi sa značenjem (mama, tata, pa-pa, ne...) iako ih još ne mora jasno izgovarati
1 – 2 godine - pokazuje imenovane slike u slikovnici
- na zahtjev pokazuje dijelove tijela
- slijedi jednostavne naredbe i razumije jednostavna pitanja (Baci loptu! Poljubi bebu! Gdje su cipele?)
- sluša jednostavne priče, pjesmice i brojalice - svaki mjesec govori sve više riječi
- koristi se pitanjima od 1 do 2 riječi (Gdje beba? Ide pa-pa. Što to?)
- sastavlja po dvije riječi (Ne sok. Ide pa-pa.)
- koristi se različitim suglasnicima na početku riječi
2 – 3 godine - razumije razlike u značenju riječi (ide-stane, u-na, veliko-malo, gore-dolje)
- slijedi dva zahtjeva (Uzmi knjigu i stavi je na stol!)
- ima riječ za gotovo sve stvari i pojmove
- koristi se rečenicama od 2 do 3 riječi i postavlja pitanja
- govor je većinom razumljiv poznatom krugu slušača
- često traži predmete imenujući ih ili na njih obraća pažnju ako se spomenu
3 – 4 godine - čuje Vas i kad ste u drugoj sobi
- čuje TV ili radio na istoj glasnoći kao i ostali članovi obitelji
- razumije jednostavna pitanja (Tko? Što? Gdje?) - govori o događajima u vrtiću i kod prijatelja
- govor je najčešće razumljiv i nepoznatima
- služi se brojnim rečenicama koje imaju 4 i više riječi
- obično govori s lakoćom bez ponavljanja slogova ili riječi
4 – 5 godina - voli kraće priče i odgovara na jednostavana pitanja vezana uz njih
- čuje i razumije većinu rečenog kod kuće ili u vrtiću
- služi se pravilnim rečenicama
- zna prepričati priču ili događaj
- lako komunicira s ostalom djecom i odraslima
- većinu glasova izgovara pravilno
Kako možete poticati razvijanje govora
Od rođenja do druge godine
• Potičite svoje dijete na glasanje samoglasnicima i kombinacijom suglasnika i samoglasnika, npr. «ma», «da», «ba».
• Skrećite i održavajte djetetovu pažnju. Vidnom komunikacijom, odgovaranjem na djetetovo glasanje, te oponašanjem njegova vokaliziranja na različite načine i mijenjanjem naglaska nastojte potaknuti djetetove pokušaje komuniciranja. Npr. povisite glas na kraju kako biste naznačili upitan ton rečenice. Pritom zadržite normalnu brzinu govora i jačinu glasa.
• Uklanjanjem ili stišavanjem buke iz okolice (npr. TV, radio, istovremeni govor nekoliko osoba) omogućite djetetu da lakše usmjeri pažnju na govor.
• Za poticanje slušanja koristite se i zvučnim igračkama.
• Oponašajte smijeh i izraz lica svoga djetata.
• Učite svoje dijete da i ono vas oponaša kada npr. plješćete dlanovima, šaljete poljupce ili ga dodirujete, štipate prstom u ritmu brojalice. Omogućite mu da prati cijelu osobu koja mu se obraća, stanite na 1 do 2 m udaljenosti od njega.
• Popratite govorom kupanje, hranjenje ili presvlačenje djeteta. Govorite što radite, kamo idete, što ćete učiniti kad tamo stignete, koga i što ćete tamo vidjeti.
• Imenujte boje. Brojite predmete.
• Koristite se gestom, npr. mahnite uz pozdrav, ili mimikom, kako biste mu olakšali razumijevanje.
• Oponašajte glasanje životinja radi povezivanja zvuka s određenim značenjem, npr. «Pas kaže vau-vau.»
• Pokažite svom djetetu kako ste primijetili svako njegovo nastojanje da komunicira.
• Proširujte jednostavne iskaze kojima se koristi vaše dijete. Ako kaže «mama», vi mu odgovorite: «Tu je mama. Mama te voli.»
• Čitajte svom djetetu. Ponekad će to biti jednostavno opisivanje slika u knjizi, bez stvarnog čitanja napisanih riječi. Odaberite čvrste knjige, koje imaju velike raznobojne ilustracije bez previše detalja. Pitajte svoje dijete: «Što je to?» i potičite ga da imenuje i pokazuje poznate predmete u knjizi.
Od druge do četvrte godine
• Neka vaš govor bude jasan i jednostavan kako bi ga dijete lako učilo i primjenjivalo. Dok govorite, zastajkujte, ne zasipajte ga bujicom riječi.
• Ponovite što je dijete reklo kako biste mu dali na znanje da ste ga razumjeli. Nadograđujte i proširujte ono što je reklo. «Želiš sok? Imam sok. Imam sok od jabuke. Želiš li sok od jabuke?»
• Dječjim govorom služite se samo onda kad je potreban radi prenošenja poruke i ako je popraćen riječima odraslih, npr. «Vrijeme je za njam-njam. Sada ćemo večerati.»
• Od izrezanih slika napravite zbirku omiljenih ili poznatih stvari. Razvrstajte ih u skupove, kao što je skup sredstava kojima se vozimo, skup onoga što jedemo (npr. voće, povrće i dr.) ili skup stvari kojima se igramo. Miješanjanjem i povezivanjem slika stvarajte nove šaljive slike. Razgovarajte o tome što je na njima pogrešno i kako «grešku» ispraviti. Brojite predmete naslikane u knjizi.
• Pomognite djetetu u razumijevanju i postavljanju pitanja. Igrajte igru s odgovorima «da-ne». Postavljajte mu pitanja npr. «Jesi li ti dečko?» «Jesi li ti Marija?» ili «Može li pas letjeti.» Potaknite dijete da i samo smišlja pitanja i pokuša vas zavarati.
• Postavljajte pitanja koja daju mogućnost izbora. «Hočeš li jabuku ili naranču?», «Hočeš li obući crvenu ili plavu majicu?»
• Proširujte rječnik. Imenujte dijelove tijela i otkrijte čemu oni služe. «Ovo je moj nos. Njime mirišem cvijeće.»
• Pjevajte jednostavne pjesme i recitirajte brojalice kako biste ukazali na ritam i model govora.
• Stavite poznate stvari u kutiju. Neka dijete vadi po jedan predmet iz kutije, imenuje ga i kaže čemu služi. «To je moja lopta. S njom se igram.»
• Pomoću fotografija poznatih osoba i mjesta prepričajte što se događalo ili izmislite novu priču.
Od četvrte do šeste godine
• Započne li dijete razgovor, posvetite mu svu svoju pažnju kad god je to moguće.
• Skrenite mu pažnju prije nego počnete govoriti. Uvjerite se da dijete nije zaokupljeno nečim drugim.
• Primijetite, podržite i pohvalite svaki pokušaj govora. Ispunjavanjem djetetovih želja, kad god je to moguće, pokažite da razumijete što je reklo.
• Činite stanke u govoru. To djetetu daje mogućnost da nastavi razgovor.
• Nastavite izgrađivati rječnik. Naučite ga novu riječ i ponudite mu objašnjenje ili je upotrijebite u kontekstu u kojem će je dijete lakše razumjeti. Pritom se možete poslužiti preuveličavanjem i humorom.
• Razgovarajte o odnosima u prostoru (prvo, srednje i posljednje; desno-lijevo; gore-dolje) i o suprotnostima (veliko-malo).
• Opisujte predmete i tražite od djeteta da otkrije o čemu govorite npr. «To je ledeno i slatko, jedemo ga često kad je toplo vrijeme. Ja volim okus jagode.» (sladoled)
• Učite stvarati kategorije i objasnite ih. Otkrijte koji predmet ne spada u grupu sličnih predmeta, npr. «Cipela ne ide zajedno s jabukom i narančom jer se ne može jesti, jer nije okrugla i nije voće.»
• Pomozite djetetu da slijedi dvosložne i trosložne upute, npr. «Idi u svoju sobu i donesi mi slikovnicu o zeki i kornjači.»
• Potaknite svoje dijete da i samo daje upute. Slijedite njegove upute kojima vam opisuje kako sagraditi toranj od kocaka.
• Igrajte se sa svojim djetetom igru «kuća». Zamijenite uloge u obitelji tako da vi preuzmete ulogu djeteta. Razgovarajte o sobama i namještaju u kući.
• I televizijske emisije mogu biti korisne. Razgovarajte o onome što dijete gleda. Neka pokuša pogoditi što bi se sljedeće moglo dogoditi. Razgovarajte o likovima, jesu li sretni ili tužni. Tražite od djeteta da vam ispriča što je gledalo. Zajedno odglumite neke scene i izmislite drukčiji završetak.
• Iskoristite svakodnevene aktivnosti. Npr. dok spremate ručak, potičite dijete da imenuje posuđe koje vam treba za spravljanje objeda. Razgovarajte o jelima, njihovoj boji, sastavu i okusu. Odakle dolazi hrana? Što voli jesti? A što ne voli? Tko će spremiti stol poslije objeda? Naglasite uporabu prijedloga tražeći od djeteta na stavi salvetu na stol, u tanjur, ili ispod žlice. Otkrijte čija je koja salveta: «Ovo je moja salveta.» «Ovo je tatina salveta.» «Ovo je Markova salveta.»
• Dok kupujete namirnice u trgovini, govorite što kupujete, koja količina vam je potrebna i kako ćete ih pripremiti. Raspravljajte o namirnicama, o njihovoj veličini (veliko ili malo), obliku (dugačko, okruglo, četvrtasto) i težini (teško ili lagano).
Vježbe za razvoj psiholingvističkih sposobnosti
(pripremila Miroslava Šoštarić-Peklar, Poliklinika SUVAG)
ŠTO JE VAŽNO DA DJECA SAVLADAJU U GOVORNOM RAZVOJU PRIJE POLASKA U OSNOVNU ŠKOLU ?
A) VJEŽBE ZA RAZVOJ SLUŠNE ANALIZE I SINTEZE
1. naći sliku predmeta čiji naziv započinje određenim slovom,
2. naći sliku predmeta čiji naziv završava određenim slovom,
3. naći sliku predmeta u čijem nazivu postoji određeno slovo,
4. odrediti mjesto traženog slova u riječi (npr. _ _ _ _: gdje je A
u riječi «jaje»),
5. pogađanje riječi koju učitelj izgovara slovo po slovo,
6. izgovaranje zadane riječi slovo po slovo.
B) VJEŽBE ZA RAZVOJ FONEMATSKOG SLUHA
1. iz grupe slika izdvojiti one koje počinju sa B/P, D/T, Z/S,
2. vježbe slušanja: slušaj priču i pljesni kada čuješ riječ koja počinje određenim glasom,
3. vježbe slušanja: slušaj priču i broji riječi s određenim glasom,
4. smisli riječi koje počinju određenim glasom,
5. ispravi u tekstu ili listi riječi pogreške s opozicionim fonemima
(uz slikovni materijal ili bez),
6. izdvoji sličicu koja počinje određenim glasom ili u kojoj se određeni glas pojavljuje.
C) VJEŽBE ZA RAZVOJ VIZUALNE PERCEPCIJE
1. pronalaženje razlika na slikama,
2. pronalaženje dijelova od kojih je neka slika sastavljena,
3. sastavljanje različitih slika iz jednakih dijelova,
4. sastavljanje različitih slika koje imaju neki zajednički dio,
a razlikuju se samo po jednom detalju,
5. sastavljanje slika prema napucima nastavnika uz korištenje gotovih slikovnih materijala,
6. opisivanje slike kako bi je netko drugi mogao pronaći u nizu sličnih slika.
D) VJEŽBE SLUŠANJA
1. brojanje riječi u rečenici,
2. brojanje rečenica,
3. određivanje izvora zvuka prema snimljenim materijalima i pisanje tih riječi,
4. izvršavanje višestrukih naloga (moguće i na likovnom – uz kolaž ili crtež),
5. izdvajanje slike koja najbolje odgovara odslušanom tekstu, rečenici,
6. slaganje niza slika po redoslijedu koji progovara nastavnik.
E) VJEŽBE ZA RAZVOJ PAŽNJE
a) kroz vježbe za razvoj osjećaja ritma
1. ponavljanje ritma koji zadaje nastavnik (npr. 2-2-3),
2. ponavljanje ritmičke strukture riječi ili rečenice 2 (pti-ca) 2 (le-ti)
3 (vi-so-ko),
3. imitiranje ritmičke strukture riječi ili rečenice 2 (pti-ca) 2 (le-ti)
3 (vi-so-ko),
4. grupna reprodukcija ritmičke strukture: djeca sjede u krugu i svaki od njih izvodi dio ritmičke strukture,
5. ponavljanje različito naglađenih ritmičkih struktura,
6. izvođenje ritma prema zadanoj verbalnoj instrukciji.
b) kroz vježbe u prostoru i «vježbe pretraživanja»
1. djeca slobodno trče u prostoru, a na određeni znak moraju stati ili napraviti određeni pokret (niz pokreta),
2. pronalaženje greške u uzorcima koji se ponavljaju,
3. šifriranje,
4. precrtavanje,
5. traženje razlika,
6. izvršavanje naloga kretanja u prostoru.
F) VJEŽBE ZA RAZVOJ TAKTILNE PERCEPCIJE
1. učitelj dodiruje prst na ruci djeteta (djeca imaju zatvorene oči), a djeca ga imenuju,
2. opipavanje predmeta jednom rukom i pronalaženje istog opipom,
3. prepoznavanje predmeta opipom,
4. prepoznavanje slova, brojeva, likova «napisanih» na nadlanici (igra «pokvareni telefon»),
5. opipavanje predmeta i nalaženje slike tog predmeta (ili nalaženje opipom predmeta prema slici),
6. pronalaženje opipom slova koje izgovara učitelj.
G) VJEŽBE ZA RAZVOJ PROGRAMIRANJA, KONTROLE I REGULACIJE VLASTITE DJELATNOSTI
1. stvaranje slike iz dijelova prema uputi učitelja ili pismenoj uputi,
2. «Pronalaženje skrivenog predmeta» - učenik daje drugom učeniku uputu kako da nađe skriveni predmet (korak po korak),
3. opis izleta (vremenski redoslijed),
4. konstruiranje priče iz sličica koje prikazuju različite dijelove priče,
5. slaganje rečenica u smisleni tekst,
6. klasificiranje predmeta ili slika prema zadanom kriteriju.
H) VJEŽBE ZA RAZVOJ PAMĆENJA
1. širenje rečenice: djeca sjede u krugu i svaki dodaje jednu riječ u rečenici (npr. Djevojčica – djevojčica sjedi - djevojčica sjedi na stolici - mala djevojčica sjedi na stolici itd.);
2. učitelj diktira riječi koje učenici zapisuju u stupac, na sljedeću stranicu samostalno zapisuju riječi koje su zapamtili;
3. učenici moraju zapamtiti riječi koje čita učitelj, a da bi ih lakše zapamtili moraju nešto nacrtati (ne smiju pisati), nakon toga ispod svake slike pišu riječ koju su zapamtili;
4. «Što nedostaje»: na stol se stavljaju predmeti (5-7) i djeca ih gledaju nekoliko sekundi, zatim se okreću, a učitelj miče jedan predmet. Učenici moraju pogoditi koji nedostaje.
5. «Gdje je što stajalo»: učenici dobivaju sliku sobe u kojoj su različite izrezane slike na određenim mjestima, nakon gledanja okreću sliku i na «praznoj» moraju razmjestiti izrezane slike na određena mjesta;
6. «Točan redoslijed»: učitelj stavlja izrezane sličice u određeni niz, koji učenici nakon toga moraju točno reproducirati.
I) VJEŽBE ZA RAZVOJ SHEME TIJELA
J) VJEŽBE ZA RAZVOJ GRAFOMOTORIKE,
K) VJEŽBE ZA RAZVOJ GOVORA.
VJEŽBE ZA STIMULACIJU PSIHOMOTORNOG RAZVOJA
PAŽNJA I KONCENTRACIJA origami, bojanje, kopiranje
VIZUALNA PERCEPCIJA umetaljke, slagalice, što nedostaje
TAKTILNA PERCEPCIJA tekstura predmeta, oblici, prepoznavanje nacrtanih oblika na koži ruke
AUDITIVNA PERCEPCIJA pogađanje izvora zvuka, razlikovanje glasova, razlikovanje riječi sličnih po zvučanju
GRUBA MOTORIKA vožnja bicikla, igre koordinacije pokreta, igre loptom
FINA MOTORIKA nizanje perli, rad sa škarama, plastelinom, vježbe grafomotorike
RAVNOTEŽA hodanje po crti, njihanje, vježbe na stabilometrijskoj platformi
PROSTORNA ORIJENTACIJA slušna orijentacija, shema tijela, prostorni odnosi među stvarima
SUKCESIVNI PROCESI memoriranje redoslijeda, stvaranje planova, postupno rješavanje zadataka
MATEMATIČKI POJMOVI odnosi veličine i količine, brojalice
Brojalica i njezina vrijednost
Brojalica je sredstvo igre, poticaj za igru, dopuna igri i igra sama. Često je izvor novih ideja. Omogućuje izmišljanje šaljivih riječi, novih kovanica i novih pokreta.
Pristupačna je djeci jer se lako pamti, ima ritam, melodična je. Predškolskoj djeci je prihvatljiva jer iskazuje elementarnost, kratkoću i jednostavnost. Odlikuje se lakoćom izgovora slogova, kratkim slogovima često sastavljenima od jednoga samoglasnika i dva suglasnika.
Brojalicom djeca određuju u igri tko će loviti, žmiriti, baciti loptu, tko će započeti igru, nešto smisliti, pokazati, odgovoriti. Brojalica pomaže u igri i neprimjetno upravlja igrom. Javlja se u svim kulturama svijeta, neke se prenose iz jednog naroda u drugi, iz naraštaja u naraštaj. Brojalice su živjele u prošlosti, ali žive i danas. Koriste se najčešće u materinjem jeziku, ali sve više i u učenju stranog jezika. Učenje kroz igru je voljno učenje, nenametljvo, trajno, neprimjetno, bez prisile, čemu brojalice uvelike pridonose.
Vrijednost brojalice u odgojno-obrazovnom radu s predškolskom djecom posebno se vidi u:
govornom razvitku
razvitku spoznajnih sposobnosti
razvitku govorne kreativnosti i
razvitku pokreta i ritma.
Brojalice su značajne za razvitak govora, verbalnu komunikaciju. Potiču na govornu aktivnost, oslobađaju dječji govor, motiviraju djecu da govore slobodno i tečno, bogate dječji rječnik, pridonose pravilnom izgovoru pojedinih glasova, smanjuju govorne smetnje, izgrađuju dikciju, naglasak, intonaciju. Obogaćuju dječju spoznaju, motiviraju djecu na kreativne govorne igre prema vlastitom interesu.
U razvitku spoznajnih sposobnosti osobito pridonose razvitku pamćenja, jer tekst brojalice treba upamtiti. Usvajaju se nove činjenice, potiče mišljenje, bogati se predodžbeni svijet. Razvija se slušna percepcija, pozitivne emocije, smisao za lijepo, budi se interes za tu vrstu govorne komunikacije i igre riječima.
Za brojnu djecu brojalica je snažan poticaj govorne kreativnosti. Izmišljaju se novi tekstovi, nadograđuje se stari poznati tekst, izmišlja šaljivi tekst, djelomično ili u cjelini. U izmišljanju brojalica poticaj može biti neposredna stvarnost, konkretni predmeti, tekst i slikovnice, lutke, instrumenti, pisma, pjesme i dr. Svaka sredina u danom trenutku može inspirativno djelovati na dijete.
Brojalice razvijaju ritam i pokret. Ritam se može demonstrirat pokretom: prstima, šakom, rukama, nogama i tijelom. Izgovor brojalice uz pokret može se izraziti pljeskanjem, njihanjem, mahanjem ruku, njihanjem tijela, poskakivanjem i slično. Mogu se koristit raznovrsni instrumenti: udarljke, zvečke, bubnjevi, triangli. U ritmu se može skandirati visokim, niskim tonom, polako ili brzo, tiho ili glasno. Ritam se može izraziti pucketanjem prstima, tapšanjem po ramenu, koljenima. Ritmom se razvijaju kinestetička osjetljivost, sluh i motorika.
Brojalica se može koristiti u stvaranju raspoloženja, kao uvod u određenu aktivnost, u tijeku ili na završetku neke aktivnosti, u organiziranom radu ili slobodnim aktivnostima. Ona može biti poticaj za crtanje, modeliranje i muzičko-scensko izražavanje.
Treba također voditi računa o individualnim razlikama i mogućnostima djece. Kao što postoje razlike u psihofizičkim i psihomotornim sposobnostim (koordinacija pokreta i govora, spretnost, brzina), tako postoje i razlike u senzornim sposobnostima (slušne, vizualne), mentalnim (pamćenje, mišljenje, percepcija, mašta, govor, pažnja), kao i u razvitku emocija i motivaciji. Određeni interes treba znati pobuditi jer interesi nisu uvijek zadani. Jedno će dijete biti oduševljeno jednom brojali(toivo) com, a drugo neće. Netko će brojalicu usvajati teško, a netko s lakoćom. Bit će djece koja će novo znanje odmah primijeniti u igri, kao i onih koji će to učiniti mnogo kasnije. Od dvije ili tri izgovorene brojalice, djeca će izabrati najdražu. Kad im se nešto sviđa, ili kad nešto zavole, djeca traže da se to često ponavlja.
Slijede neke od brojalica koje možete koristi u igri sa svojom djecom, u svrhu poticanja i razvoja govornih i spoznajnih sposobnosti, te ritma i pokreta.
Jedan, dva, tri, četiri, pet,
šest, sedam, osam, devet, deset,
izašao bijeli Mjesec, na Mjesecu piše,
ti ne igraš više (ne volim te više).
Jedan, dva,
Mjesec na dnu rijeke sja,
tri, četiri,
zaspali su svi leptiri,
pet, šest,
zec donio novu vijest,
sedam, osam,
nek se svlači tko je pospan,
devet,
hej, pospanci, svi u krevet.
***
Jedan, dva, tri
što znam ja, ne znaš ti.
Jedan, dva, tri,
moj prijatelj si ti.
***
Četiri su strane svijeta,
Zemlja se kroz vrijeme šeta,
istok, zapad, sjever, jug,
put je kratak, put je dug.
****
Pliva patka preko Save,
nosi pismo na vrh glave,
u tom pismu piše,
ne volim te više.
***
En den dore,
duboko je more,
a u moru ribice,
tanke kao šibice.
En den dore,
duboko je more,
a u moru kit,
rodio se Split.
***
Ide medo u dućan,
nije rek′o «Dobar dan!»
Idi medo van,
nisi rek′o «Dobar dan!»
***
Ide maca oko tebe,
pazi da te ne ogrebe.
Čuvaj mijo rep,
da ne budeš slijep.
***
Kiša pada na travicu,
mrav se skriva pod gljivicu,
poručuje kiši mrav,
padaj kišo svaki dan,
kupio sam kišobran.
***
Eci, peci, pec,
ti si mali zec,
a ja mala vjeverica,
eci, peci, pec.
Jedna vrana gakala,
i u polju skakala,
uto dođe crni kos,
i odgrize vrani nos.
***
Iš′o medo u šumicu,
izgubio papučicu,
kakve li je boje,
to mi reci ti,
ako znaš brojati (do 3, 5...)
***
Piju, piju, piju, pi
glasali se pilići,
mama koka pita:
«Treba li vam žita?»
«Nismo gladni mamice,
pojeli smo crviće.»
***
Pi pi, pi pi, pi pi, pi
mama mama gdje si ti?
Ko ko, ko ko, ko ko, da,
evo djeco tu sam ja.
Pi pi, pi pi, pi pi, pi
gladni smo ti mama mi.
Ko ko, ko ko, ko ko, da,
meni zrno, vama dva.
***
Ide maca preko puta,
nema kape ni kaputa,
ova zima baš je jaka,
maci strši svaka dlaka,
ona drhće, sva se ježi,
prema toploj peći bježi.
***
Iza brda plava,
miš maleni spava,
miša mačka ljulja, postelja ga žulja,
ne može da leži,
bježi mišu, bježi.
***
Tri su miša iz Drniša,
došla raku da ih šiša.
Pogleda ih majstor rak,
i napravi cak, cak, cak,
pa nabrusi nožice,
i do gole kožice,
ošiša sva tri miša iz Drniša.
***
Bubamare se sastale,
i na pčele napale,
kakav je to red,
što nedate med.
Pčele rekle: radite,
pa se medom sladite.
***
Kod bubice dangubice,
stigle gošće neradnice,
kako koja s neba pala,
za igru je samo znala,
u krug stala buba mala,
dangubice prebrojala.
Ne znam što joj bi,
samo reče: «Žmiriš ti».
***
Boc boc iglicama,
ne diraj ga ručicama,
bode bode jež,
bit će suza, bjež.
***
Riba Trlja more prlja,
riba List pleše tvist,
riba Mol trpi bol,
ribe Srdele mrze gradele,
riba Gira morsku gitaru svira.
***
Mali Pero mačku tjera
i kaže joj šic,
seka daje maci mlijeka
i zove je mic, mic, mic.
***
Mišu, mišu, mišiću,
hočeš li kabanicu,
ide mišić tip, tap, top,
mišolovka za njim klop.
***
Ja sam šečer,
ti si led,
zajedno smo
sladoled.
Jabučice crvena
na visokoj grani.
Hajde, hajde, jabuko,
ti na zemlju padni
***
Snjegoviću maleni,
nosić ti je crveni.
To je mala mrkvica
mjesto malog nosića.
***
Berem, berem grožđe
dok čuvar ne dođe,
a kad čuvar dođe,
obrano je grožđe.
***
Točka, točka, točkica,
gotova je glavica,
duge uši, tanak vrat,
trbuh mu je kao sat,
male ručice, male nožice,
evo našeg Jožice.
***
Prste ima ruka svaka,
kad je stisneš to je šaka.
Bum, bum, bumbum, bum,
to je pjesma laka.
Igraju se ruke dvije,
tko će bolje, tko će prije.
Bum, bum, bumbum, bum,
to je pjesma laka.
izvor:www.vrtic-trnoruzica.hr 
http://www.vrtic-trnoruzica.hr/upute_za_roditelje.php
uto stu 10, 2009 12:23 pm
