Kakav vam je bio porod?

Istina,zaboraviš sve kaj se desilo i ne doživljavaš više ništa oko sebe kad primiš dijete u ruke,nevjerojatan osječaj,naježim se još sad kad se sjetim tog osječaja.

ja se mogu pohvalit na brzim i laganim porodima
1.-oko 1 u noći mi otišla voda,u 2:10 došli u bolnicu,a u 2,30 držala marka u rukama
2.-uhvatili me trudovi oko 6 ujutro,9 došli u bolnicu i u 10,30 mazila se s filipom-s tim da je bio porod na zadak

Svaka čast,stvarno si sretnica,ajme treče će na prvom trudu bit vani!!

zato i bi još djece

Ja ću svakako,možda zato kaj sam ja bila jedinica pa želim da Sven ima brataili seku.

Došla sam u rodilište otovrena 8cm spremna za porod i sve bi bilo savršeno brzo da mom malom srčeku nije glavica zapela pa sam bila na dripu 6 sati...htjeli su me i na carski ili pak Nikolu vaditi na vakum, hvala Bogu rodila sam prirodnim putem i ja i Nikola smo bili super. Doktorica je bila odvratna a i babice, iako neko hvali Ri rodiliše ja baš nemam lijepo iskustvo... :/

Ovdje nam se možeš predstaviti! https://mojabeba.forumotion.net/predstavite-se-f2/

ja svoj vaginalni ne bi mjenjala jer ovaj carski je bio očaj žživi i sad imam kao neki osjećaj praznine. o eminom porodu sam voljela pričati pa i prisjećat se kako je sve to bilo, šta sam osjećala kad sam ju uzela u ruke, a o ivinom ne volim ni pričati... nema to one čari da odmah poslije doktora vidiš svoju bebicu, a ovako te boli dva dana a ne vidiš svoju bebicu zbog koje sve to možeš istrpiti, nisam ni znala što sam rodila jel curica ili dečko, jel živo i zdravo, kako izgleda dok nisu pustili muža kod mene nakon dan i pol

vedrana

Ja sam imala dva carska.I oba dva puta sam dobila spinalnu anesteziju,tako da sam bila budna tijekom operacije,i odmah sam vidjela bebe.Kod nas u Vž bebe su od prvog dana s mamama u sobama.
Nekada se zamislim i bude mi žao što nisam imala barem jedan vaginalni porod,al bitno da bude sve u redu s bebama.

Ja imala carski, uzasno bolni iskustvo, ond akomlikacije sa ranom pa hodanje po bolnici svaki dan. Zatim rana zarasta i onda se upali unutarnji sav. Opet po bolnici stalno, pa otvaranje rane bez anestezije i ciscenje. Sve ukupno preko dva mjeseca sam se oporavljala. Uzasno iskustvo. Sada se nadam da cu bolje proci.

Garf, opet ideš na carski, ili?

nista jos ne znam. Strah me i pitati

garfieldic je napisao/la:

nista jos ne znam. Strah me i pitati

da bude prirdoni porod, brz i bez komplikacija

garf da porod bude vaginalni i bez komplikacija

Evo curke moje da vam malo pisem tu... Mi smo po dogovoru otisli u ponedjeljak u bolnicu, i poslje svih pregleda otisli smo se pripremiti za porod. Oko 13h na klistir, pa u sobu koja je bila prekrasno roza!
Oko 15h su mi probusili vodenjak i malo cekali nebi li poceli moji trudovi, koji naravno nisu, i onda su mi u 16h dali umjetne trudove koji su oko 17h poceli i neznam... ja sam sve trpila i mislila da ce me puno jace boliti, a onda mi je dosla babica koja je bila predobra i ponudila mi je ultivu ako se slazem, naravno da sam pristala. Nisam ni razmisljala. Rekla je da to nedavaju svakome, ali da ce mi ona srediti, (ocito sam joj se svidjela posto sam dalmatinka! ) I tako, prikljucili mi i to na infuziju, i kad bi mi poceo trud ja bi stisnula botun na aparaticu koji sam drzala u ruci i lipo bi me omamilo i uspavalo, tako da se tog perioda od 17-21.30h sjecam kroz maglu. Znam da mi je mm davao piti, upalio pjesme dalmatinske na radiju, mazio me, i vecinu vremena se dosađivao kraj mene.
Kad su poceli ful trudovi i kad su mi makli tu ultivu, i kad je pocelo boliti malo sam im j...sve po spisku, pocupala sve aparature koje su mi bile oko glave, i bila sam toliko jos omamljena da nisam imala pojma sta trebam raditi, i kad tiskati, ali dosla druga babica, legla na moj trbuh, stisla, druga uvatila i eto nase Leice u 22:08h, tata presjekao pupcanu, malo se raspekmezio...a ja bila cila u soku! Kad sam se uvjerila da je s Leom sve ok, pocela sam se toliko tresti da se krevet cijeli tresao sa mnom. Polako je i to proslo, ostala sam jos s Leom i mm u sobi do 1h i onda su mene prebacili u sobu. Sutradan sam cijeli dan bila pod dojmom, i nekako u soku, ali sad kad se sjetim se samo nasmijem sama sebi, i sljedeci put bel ultive ne idem rađati!

Super je sve prošlo i Leica je tu.
Ja sam se malo nasmijala, malo raspekmezila, al tako uvijek kad su bebači u pitanju.
Daj nam malo slikica da vidimo Leicu.

Hocu samo da skuzim kako vam stavim slike!

Je da je možda malo duže trajalo ali vidim nije ti bilo jako teško! Glavno da je prošlo!
E a što je to ultiva?

Pa meni i nije izgledalo toliko dugo, sve skupa nekih 5sati otkako su poceli trudovi. A ultiva je omamljivac. Cula sam da se to tek sad u zadnje vrijeme pocelo koristiti, i mene je spasilo! Stavili su mi to preko infuzije, i u ruci sam imala jedan mali joystick s botunicem, i svaki put kad osjetim da dolazi trud to stisnes i onda te lipo uspava tako da trud prođe a ti se ne mucis toliko, ful si uspavan... Samo mu je mana da ima djelovanje svake 2min, i onda kad su poceli ful trudovi stalno sam stiskala vise nisam ni znala jel djeluje ili ne! Ali po meni super stvar. Muz mi je rekao da sam tako smijesno izgledala. Kaze "spavas i odjednom se trgnes, pocnes ful disati i stiskati taj botun i onda opet zaspes" njemu je jadnome bilo dosadno, i vrijeme mu je sporo prolazilo dok sam ja spavala! Hehe

Klara je napisao/la:

Blago vama!
Mellin čestitke!

Ja sam došla na stol u pol 9 ujutro. Tri flaše dripa i flaša ringerove i udri cijeli dan do 22:40, kad su iz iscrpljene mene iz maternice koja nije više imala trudove (riječi babice), uz epiziotomiju istisnuli (čitaj doktor najašio na trbuh) iscrpljenu bebu od 4 820g i 52 cm. Preočajno!
Pošto je bebica rođena sa Downovim sindromom (odma sam primjetila) odma su je odnesli na grijanje (kak mi je rečeno) i više ju nisam vidla. Drugi dan su je odvezli na Rebro, a ja sam ostala u sobi sa praznom koljevkom 4 dana sama sa svojim mislima i sa cimericom koja je imala prekrasnog dečkića kraj sebe.

Da stvar bude "bolja" nakon izlaska iz bolnice ostala sam 2 tjedna kod rodbine u Varaždinu (uredno prijavila adresu u bolnici čim sam došla) da me niti jednom nije posjetila patronažna sestra! Sramota!
A nekakva pomoć psihologa ili sl. mislim da je znanstvena fantastika! :-(

Hvala Bogu prošlo je i neponovilo se nikad nikome! Sad samo čekam da moj mali anđel dođe iz bolnice (već su prošla 3 preduga tjedna) i da počnemo novi život svi zajedno.

Moj anđelek:

Evo...samo sam htjela napisati da je Klara jedna prekrasna velika djevojčica,inače frendica od mog Josipa nadam se da će nam se Klarina mama malo javiti,bar mi je tako rekla i malo staviti slikice od malog anđela

Kako velika curica Nadajmo se da će se klarina mama javiti i tipkati s nama!

mozda bude

Leo kad ćeš nam ispričat kak je bilo?

da i mene zanima...
brijem da je to bilo nekak ful brzo...