Šumski krpelji i bolesti koje prenose – kako se zaštititi?

Krpelji su paraziti toplokrvnih životinja, a iznimno i čovjeka. Šume i proplanci pružaju im dom, a ljudima koji ih posjećuju radi izletničkih užitaka ili zbog posla mogu načiniti neugodnosti. Značajni su jer mogu prenositi neke bolesti, no nasreću samo mali broj krpelja nosi uzročnike bolesti. Kako bi mogli što ljepše i sigurnije odlaziti u prirodu, nije na odmet ponešto saznati o tim malim životinjama, o rizicima koje one predstavljaju za ljude i mogućnostima da se ti rizici izbjegnu.

O krpeljima
Krpelji su člankonošci paučnjaci iz reda grinja. Dijele se na dvije velike porodice Ixodidae (šikarni ili tvrdi krpelji) i Argasidae (stajski ili meki krpelji). Glava, prsište i zadak čine im jednu cjelinu. Za svoj razvoj i razmnožavanje trebaju obrok krvi, zbog čega povremeno žive kao nametnici na toplokrvnim kralješnjacima (pticama i sisavcima), kojima sišu krv. Krpelji su rasprostranjeni široko u prirodi, a najčešće ih nalazimo u prizemnom sloju rubnih područja šuma, sloju grmlja i niskog raslinja, po šikarama i visokotravnatim staništima. Prilikom uboda preko sline mogu prenositi različite zarazne bolesti.

Razvojni ciklus
Krpelj u svom razvoju prolazi kroz tri faze: larva, nimfa i odrasli oblik (adult). Obrok krvi nužan je krpeljima u svakoj od razvojnih faza, te u toku svog života siše krv tri puta, na tri različita domaćina. Ženka se češće može sresti kao napasnik, jer samo ako se nasiše krvi može snesti jajašca. Veličina krpelja razlikuje se ovisno o razvojnom obliku: kao larva, mjeri oko 1 mm, dok je odrasla ženka veličine 4-5 mm. Nasisana krvi velika je kao zrno graška. Živi oko godinu dana, no može doseći starost i od pet godina.

Kretanje
Krpelj ima mali radijus kretanja, a udaljenost koju može prijeći ovisi o razvojnom obliku. Odrasli se može prošetati nekoliko metara u širinu u potrazi za hranom. Krpelj svoju žrtvu ne traži aktivno kao npr. komarac – žrtve moraju pokupiti njih. On se popne na vršak trave ili grančice grmlja i tu nepomično čeka da se približi žrtva. Kada životinja ili čovjek dotakne krpelja, on se svojim nožicama zakači i prijeđe na njih, te traži povoljno mjesto na tijelu gdje se mogu svojim oštrim rilcem ubosti u kožu i sisati krv.

Za aktivnost krpelja vrlo je važna temperatura i vlažnost zbog čega imaju svoju sezonsku aktivnost - najbrojniji i najaktivniji su u proljeće i početkom ljeta. Mogu se susresti i u jesen, ali znatno rjeđe. Krpelji se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama, a zarazu mogu svojim ubodom prenijeti i na čovjeka ako se on nađe u njihovom prirodnom okolišu. Uzročnici bolesti prenose se sa zaraženog krpelja i na nove generacije pa su stoga krpelji, osim prenosioca i rezervoari uzročnika.

U našim krajevima se najčešće susreću tzv. šumski (šikarni) krpelji vrste Ixodes ricinus. Najaktivniji su u proljeće i rano ljeto (svibanj – lipanj), u najjačem ljetu se povlače i praktički ih nema, te se u jesen u manjem broju opet pojavljuju. U hladno godišnje doba (studeni - ožujak ) krpelji se ne susreću, osim ako je zima topla i bez snijega.

U Hrvatskoj bolesti koje mogu prenositi šumski krpelji su:

1. Krpeljni meningoencefalitis
2. Lyme borelioza
3. Erlichioza

To su tzv. bolesti prirodnih žarišta jer je njihovo pojavljivajne ovisno o prirodnom staništu prenosioca (krpelja), te se pojavljuju samo na određenim područjima. Najizloženiji su im ljudi koji profesionalno borave u prirodi, planinari, rekreativci, djeca polaznici škole u prirodi, izletnici.

Opće mjere zaštite od krpelja

• U prirodi je poželjno hodati obilježenim stazama (i od žbunja očišćenim!). Izbjegavajte nepotrebno provlačenja kroz grmlje, ležanje na tlu, odlaganja odjevnih predmeta na grmlje.

• Nosite prikladnu odjeću: dugih rukava i nogavica, svijetlih boja (krpelj se lakše uočava), te zatvorenu obuću. Krpelji se lako prihvate na odjeću od materijala s dlačicama (vuna, flanel) pa takvu odjeću treba izbjegavati kod odlaska u prirodu.

• Koristite repelentna sredstva koja odbijaju krpelje i sprečavaju njihovo zahvaćanje na čovjeka. Otkrivene dijelove tijela i odjeću valja poprskati (ili premazati) nekim od repelenata, (trajanje odbojnosti traje 4 do 6 h)

• Pri povratku iz prirode presvucite odjeću i pažljivo pregledajte cijelo tijelo (uz pomoć druge osobe radi neuočljivih dijelova tijela). Važno je pregledati mjesta gdje je koža najtanja (pazuh, ispod dojke, oko pupka, prepone, na glavi i iza uha). Kod djece će se često naći na glavi – to je zbog toga što je dijete nisko i više se igra u travi nego odrasli, pa lakše pokupi krpelja sa glavom odnosno gornjim dijelom tijela. Eventualno otkriveni krpelj se što prije odstranjuje s kože.

Što učiniti s krpeljom koji se učvrstio u koži?
Uklanjanje krpelja je najvažnija preventivna mjera ako se krpelj već učvrstio u koži. Važno je krpelja ukloniti što prije - rizik od infekcije je veći što je boravak krpelja na tijelu duži. Dobro je znati da krpelj nakon što dospije na domaćina, oko 6 h traži mjesto za hranjenje, neko vrijeme buši kroz kožu, te je potrebno da najmnanje 10 h siše da bi ta osoba bila zaražena. To ukazuje da ima vremena za djelovanje prije nego krpelj prenese zarazu. Krpelja je lakše odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda. Treba ga izvaditi cijelog, skupa sa rilcem (hipostomom) kojim se drži u koži, što nije uvijek lako jer rilce ima po sebi više nizova sitnih zubića usmjerenih u suprotnom pravcu od uboda.
Postupak:

nemojte na krpelja niti okolnu kožu nanositi nikakva sredstva (premazivanje uljem, petrolejom, lakom za nokte i sl. uzrokuje grčenje krpelja te pojačano izlučivanje sline, što može uvjetovati i ubacivanje veće količine virusa i bakterija u organizam čovjeka ako je krpelj inficiran

• uhvatite krpelja pincetom dezinficirane alkoholom ili opaljene plamenom, neposredno uz kožu (na mjestu gdje usni aparat krpelja ulazi u kožu).

• budite smireni i ne žurite

• laganim povlačenjem u više smjerova polako izvucite krpelja iz kože

• ne povlačite naglo, ne stiskajte niti ne gnječite krpelja!

• Nakon odstranjivanja krpelja mjesto uboda (i ruke !) dobro operite sa vodom i sapunom, te dezinficirajte

• Ukoliko u koži zaostane rilce, koje se prepoznaje kao sitna tamna točkica, treba je odstraniti sterilnom iglom. Ukoliko to ne uspije, nije potrebna kirurška intervencija jer se ništa naknadno neće dogoditi (ono će se resorbirati ili će ga koža „odbaciti“).

Izvor : Zdravlje.hr

Krpeljni meningoencefalitis (KME) virusna je bolest rasprostranjena širom Evrope i Azije. Karakteristika joj je da se češće pojavljuje u određenom području – infekcija nastaje isključivo u područjima gdje ima zaraženih krpelja (tzv. Aktivna prirodna žarišta). Bolest ima sezonski karakter jer zbog načina prijenosa u ovisnosti je od aktivnosti krpelja - pojavljuje se u toplije godišnje doba, od proljeća do jeseni. U našem podneblju prvi slučajevi pojavljuju se već u travnju, dok je maksimum pojavljivanja u srpnju. Broj oboljelih, osim o aktivnosti krpelja na nekom području, ovisi i o aktivnosti ljudi u prirodi na tom području – bolest najčešće pogađa odrasle osobe koje profesionalno borave u endemijskim područjima (npr. šumski radnici, poljoprivrednici) ili koji kao izletnici dolaze tamo u dodir s krpeljima pa ih oni svojim ubodom zaraze virusom. Sporadičnih slučajeva može biti tokom cijele godine. Poznate su dvije varijante bolesti. U Europi se pojavljuje srednjoeuropski krpeljni meningoencephalitis i blažeg je karaktera, dok je u Aziji teška, često s visokom smrtnošću, opisana kao dalekoistočni, istočni ili ruski proljetno-ljetni encephalitis

Uzročnik i izvor zaraze
Uzročnik krpeljnog meningoencefalitisa (KME) je virus iz roda Flavivirusa, porodica Flaviviridae. Virus KME pripada skupini arbovirusa, tj. virusa što ih prenose člankonošci (artropodi). “Arbo” je akronim složen od prvih dvaju slogova engleskih riječi arthropod borne - prenošen člankonošcima. Kao prirodni rezervoar (izvor zaraze) KME virusa služe različite vrste malih šumskih glodavaca, zatim jež, krtica, te rjeđe ptice močvarice i šišmiši. Prenosilac virusa je krpelj, u našim krajevima je to šumski krpelj, Ixodes ricinus. Krpelj može biti zaražen u svim stadijima svog životnog ciklusa prilikom hranjenja na životinji kojoj se virus nalazi u krvi, a virus perzistira u krpelju do kraja njegovog života. Budući da je utvrđeno da se virus razmnožava u krpeljima i transovarijalno prenosi s jedne generacije krpelja na drugu (u krpeljima se održava u 2 do 3 generacije), krpelj služi i kao rezervoar (izvor) i kao prenosioc KME virusa.
KME virus ima dva podtipa: a) središnje-europski i b) dalekoistočni.

Način prijenosa
Osnovni način prijenosa virusa KME je ubodom zaraženog krpelja. Za vrijeme hranjenja krpelj, preko sline, uzročnika unosi u organizam na kojem se hrani. Kod prijenosa zaraze sa zaraženog krpelja, bitno je vrijeme koje se krpelj nalazi pričvršćen na koži – rizik od infekcije je veći što je boravak krpelja na tijelu duži.
Prijenos virusa s čovjeka na čovjeka nije poznat.

Zemljopisna rasprostranjenost i učestalost
Bolest se javlja endemijski – odnosno samo u prirodnim žarištima gdje postoje prirodni rezervoari virusa (mali glodavci) i njihovi prenosioci (krpelji). Pojavljuje se u području srednje i istočne Europe. U našoj zemlji najznačajnija prirodna žarišta nalaze se u sjevernoj i sjevernozapadnoj Hrvatskoj. Godišnje se u Hrvatskoj registrira 20 – 50 oboljelih od KME. Bolest se javlja sezonski, od proljeća do jeseni, što odgovara aktivnosti krpelja, a maksimum oboljelih bilježi se u lipnju i srpnju.

Klinička slika
Većina zaraženih uopće ne oboli. Ako se bolest razvije, klasična slika bolesti očituje se bifazičkim tokom. Prva faza javlja se poslije inkubacijskog perioda od 7 do 14 dana nakon uboda zaraženog krpelja. To je kratkotrajna febrilna bolest slična gripi – javljaju se opći znakovi infekcije: vrućica, glavobolja, klonulost. Često ostaje klinički neopažena. Ta prva faza traje oko tjedan dana, a slijedi opće poboljšanje, odnosno period latencije u trajanju od 4 do 10 dana. U drugoj, meningoencefalitičnoj fazi, koja se razvije tek kod manjeg dijela bolesnika, uz opće simptome (povišena temperatura, glavobolja, bolovi u različitim djelovima tijela ) javljaju se i znakovi infekcije središnjeg živčanog sustava, odnosno upale moždanih ovojnica (kočenje vrata, povraćanje, intenzivne glavobolje). Rijeđe dolazi i do upale mozga sa specifičnim znakovima: vrtoglavica, pospanost, tremor, paralize mišića i dr.) .Kod najvećeg broja bolesnika bolest ipak ima blagi tijek. Samo se u rijetkim slučajevima javljaju teži oblici s paralizom mišića ramenog pojasa, ruku i disanja.

Liječenje
Liječenje simptoma od strane središnjeg živčanog sustava se provodi u bolnici, posebno kod najtežih slučajeva.

Prevencija

a) opće mjere zaštite od krpelja
- nosite prikladnu odjeću i obuću prilikom boravka u prirodi (dugi rukavi i duge
nogavice, zatvorene cipele)
- uvlačenjem majice u hlače i hlača u čarape produžavamo put koji krpelj treba prijeći i povećavamo mogućnost njegovog pronalaženja tijekom njegovog kretanja
- nošenjem odjeće svijetlih boja povećavamo mogućnost uočavanja krpelja uslijed boljeg kontrasta
- pregledajte tijelo nakon povratka iz prirode
- što prije odstranite krpelja ukoliko se ipak učvrstio u koži

b) specifična zaštita
Za prevenciju krpeljnog meningoencefalitisa (KME) postoji mogućnost specifične zaštite koja se provodi cijepljenjem. Time se postižemo da imunološki sustav osobe koja se cijepi, stvori specifična antitijela na virus KME. To je tzv. preekspozicijska zaštita, odnosno zaštita prije uboda krpelja.

Shema cijepljenja
Osnovna imunizacija
1. cijepljenje
2. cijepljenje : 1-3 mjeseca nakon 1. cijepljenja
3. cijepljenje : 9-12 mjeseci nakon 2. cijepljenja
Obnavljanje cijepljenja : 3 godine nakon zadnjeg cijepljenja

Cjepivo se primjenjuje intramuskularno u području nadlaktice po shemi: 0,1 i 12, što znači da za punu zaštitu treba primiti tri doze cjepiva. Druga doza daje se nakon mjesec dana od prvog cijepljenja, a treća nakon godinu dana od drugog cijepljenja. Da bi se postigla imunizacija prije sezonske aktivnosti krpelja, 1. i 2. cijepljenje se preporuča sprovesti u zimskim mjesecima.

Cijepljenje protiv KME preporuča se osobama koji profesionalno borave u prirodi (npr. šumari,), ili koje trajno ili povremeno borave u prirodi u području s endemskim KME (planinari, izletnici, rekreativci, lovci).

Trajanje zaštite
Zaštita koja se postiže osnovnom imunizacijom (3 cijepljenja) traje 3-5 godina, pa se treba docijepiti 3 godine nakon zadnjeg cijepljenja, kako bi se održala zaštitna razina titra antitijela.

Izvor : Zdravle.hr

Lyme borelioza je bakterijska bolest koja se na čovjeka može prenijeti ubodom zaraženog krpelja. Klinički to je multisistemna infekcija u kojoj možemo razlikovati tri stadija razvoja bolesti.

Uzročnik i izvor zaraze
Bolest je uzrokovana bakterijom Borrelia burgdorferi, spirohetom iz roda Borrelia. Glavni rezervoar (izvor zaraze) uzročnika su šumske životinje i krpelj Ixodes ricinus . Uzročnik se prenosi s jedne generacije krpelja na drugu.

Način prijenosa
Bakterija uzročnik bolesti nalazi se u probavnom sustavu krpelja, a na čovjeka se može prenijeti ubodom zaraženog krpelja.

Zemljopisna rasprostranjenost i učestalost
U Hrvatskoj je Lyme borelioza rasprostranjenija od KME. Uglavnom se javlja sjeverno od 45 paralele. Godišnje se registrira 200 – 300 oboljelih. Obzirom da je zbog načina prijenosa ovisna o aktivnosti krpelja, najveći broj prijava bilježi se u svibnju, lipnju i srpnju.

Klinička slika

I stadij
Od uboda krpelja do pojave prvih znakova bolesti prođe u prosjeku 2 – 3 tjedna. Prvi znakovi bolesti su promjene na koži tzv. migrirajući eritem - na mjestu uboda krpelja nastaje crvenilo koje se postepeno širi u okolicu, a sredina postaje sve blijeđa, što može biti popraćeno svrbežom, bolovima i pečenjem. Uz to se mogu pojaviti i opći znakovi zarazne bolesti: povišena temperatura, glavobolja, malaksalost, umor, bolovi u mišićima i zglobovima i povećani regionalni limfni čvorovi. Nakon nekoliko tjedana u većine kožne promjene nestaju i time bolest završava.

II stadij
Ako se prvi stadij ne liječi, bolest kod nekih nakon više tjedana ili mjeseci progredira u drugi stadij u kojem dominiraju različita upalna stanja zglobova, srca i živčanog sustava (serozni meningitis, paralize moždanih živaca i dr.)

III stadij
Nakon više mjeseci ili godina mogu se pojaviti upale zglobova- upala zahvaća jedan ili više velikih zglobova koji su otečeni i bolni. Na kraju nastaju teške degenerativne promjene uz gubitak zglobne hrskavice. U ovom stadiju mogu nastati i kronične promjene na koži.

Liječenje
Liječenje se provodi antibioticima. Liječenje u ranom stadiju bolesti je učinkovito, ali ako se ne liječi, može imati ozbiljne posljedice. Zbog toga je važno bolest na vrijeme dijagnosticirati i što prije započeti s liječenjem.

Prevencija
Budući da za Lyme boreliozu ne postoji specifična zaštita cjepivom, za prevenciju bolesti važne su opće mjere zaštite od krpelja:

- nosite prikladnu odjeću i obuću prilikom boravka u prirodi (dugi rukavi i duge
nogavice, zatvorene cipele)
- uvlačenjem majice u hlače i hlača u čarape produžavamo put koji krpelj treba prijeći i povećavamo mogućnost njegovog pronalaženja tijekom njegovog kretanja
- nošenjem odjeće svijetlih boja povećavamo mogućnost uočavanja krpelja uslijed boljeg kontrasta
- pregledajte tijelo nakon povratka iz prirode
- što prije odstranite krpelja ukoliko se ipak učvrstio u koži

Izvor : Zdravlje.hr

Erlihioza

Erlihioza je akutna zarazna bolest koju uzrokuje mikroorganizam iz porodice Rikettsiaceae, rod Ehrlichia. Prvi put je opisana 1987.godine. Uzrokuje bolest kod ljudi i kod životinja (pas). Prenosi se ubodom zaraženim krpeljom. Erlichia Chaffeensis uzročnik je humane monocitne erlihioze - HME , a Anaplasma Phagocytophila i Erlichia Ewingii uzrokuju humanu granulocitnu erlihiozu – HGE.

Erlihioza se razvija 7 do 10 dana nakon uboda krpelja i očituje se nespecifičnim znakovima infektivne bolesti: povišena temperatura, glavobolja, malaksalost, bolovi u mišićima i zglobovima, umor, mučnina, povraćanje, promjene na koži u vidu ružičastog osipa. U težim slučajevima dolazi do upale središnjeg živčanog sustava, oštećenja bubrega i poteškoća s disanjem. Kod nekih zaraženih uopće se ne pojave znakovi bolest, ili su oni vrlo blagi. Liječi se antimikrobnim lijekovima. Preventivne mjere sastoje se od općih mjera zaštite od krpelja.

Izvor : Zdravlje.hr

Šogorica je prošli tjedan na nećakovom (18mj.) stomaku, na području gdje se pelena ljepi otkrila 2 tamno smeđe točkice, kaže da je izgledalo kao da su madeži. Nakon što je pitala muža i svoju svekrvu su ustanovili da se to pojavilo između 2 previjanja -što je bilo definitivno prekratak rok da bi nastali madeži te veličine. Nazvala je odmah privatnog dermatologa i naručila se za iduće jutro. Došli tamo i ustanovili da su -krpelji!! Nisu uspjeli cijele izvaditi i mali je dobio, sad dobro slušajte: 5 dana sirup Sumamed pa 7dana pauza pa opet 5 dana Sumamed.
(za one koji ne znaju: mislim da je sumamed najjači antibiotik; ja sam jednom kad sam bila jaaaako bolesna dobila pakovanje od 3 Sumameda, već nakon drugog sam bila ko nova)

Joj jadničak mali!
Evo vibrice da bude sve ok! ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Strašno

zvrk06 je napisao/la:

Strašno

Grozno!
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Čovječe, a ja s Lukom landram tu po šumi često! joj, dok se probudi imal bude sistematski pregled
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Tako je i meni sad sa Sarom, isto stalno imam neki strah od tih krpelja. Ona obožava našeg psa i mačke. Sad susjedi imaju mačiće, danas ih je prijepodne mazila i nosala, a meni se stalno vrti po glavi da možda imaju buhe.