Ja više nemam snage

Moja je cura postala terorist
Više ne hoda, ona trči, skače, posvuda je. Cvili ko indijanac kad nije po njenom. Radim od 7 do 15. Čim dođem doma, pa dok ne zaspi (a to je isto ubitačna procedura) moram buljiti u nju. Ništa više ne stignem napraviti. Stan je u kaosu. Ne sluša baš ništa. Rijetki su trenuci kad mirno sjedne. Zaposjela je sve - na kompu mora raditi Pocoyo, na TV-u Peppa ili što već, a ona trči, trči, trči...
Jedino kad sjednem s njom i učimo slova, crtamo i sl. bude tiho i mirna. A čim krenem nešto raditi ili jednostavno poželim malo odmoriti mozak i tijelo, kreće u napad na mene i urliče. Jako je bistra, ali tu neće pa neće posustati. Čin uspavljivanja je postao užasno naporan. Kad god krenemo u krpe (neće ni to sama) potraje sat i pol do dva. Sad sam pošandrcala i poslala muža nek je uspava jer ja nisam više imala živaca. U 9 više ništa nije mogla i ne spava još ni sad. U 4 će već ustat da popije mlijeko (možda u mjesec dana noć ili dvije ne ustane). Ja sam već ko zombi...ne mogu ništa
Što da radim?

mislim da bi ti svoju curku mogla početi kažnjavati, jer ovo je stvarno previše i zaslužuje kaznu... znaš šta voli i kad ne posluša nešto oduzmi joj to. ali ni ti se meni baš ne ćiniš da ti se da biti oštra prema njoj, ali eto mislim da samo žešće kazne pale kod takvih tvrdoglavih curica...

Ninanana, mogu misliti kako ti je, kod mene nije bas takva ali je slicna situacija...
I njemu crtici moraju raditi cijeli dan, bez prestanka, ili na tv-u ili na kompu, naravno da ni pola ne gleda, ali cim mu se nesto ne svidja, on pocne cvilit i urlat da mu se premota/prebaci... Ajde da prica, pa jos ajde, ali on cvili... Nekoliko puta je htio i naa tv-u i na kompu crtice, e reko neces, odmah sam stala na loptu! Ne moze i gotovo, i bit ce kako ja kazem a ne kako ti kazes, ja sam te htjela i rodila te a ne ti mene... Kuzis, probaj nekako je zaustaviti, nemoj dozvoliti da bude po njenom, da te izbaci iz takta... Znam da je zabranjeno i da cete me mozda osuditi, ali ja sam svog vec nekoliko puta tako isprasila, jednom me je tako izbacio iz takta da sam mu jedan dan i pelenu skinula, na kraju sam plakala skupa s njim, ali bar mu vise nije palo na pamet ponoviti...Znam da ni to nije rjesenje ponekad, i ne kazem da ju trebas istuci, probaj na neki drugi nacin... Samo joj nedaj da bude po njenom! Ona na ovakav nacin zeli privuci tvoju paznju... Mozda da probas s ignoriranjem..? Ili joj oduzeti neku njenu igracku koju najvise voli?
Ne znam, nisam pametna... Najgore je sto su tako uporni kad si nesto zacrtaju, znam po mom malom... A ovo mi je jako poznato, da cim krenes odmorit mozak i tijelo, eto nje... Hehe, tako je isto i kod mene, u zadnje vrijeme, cim sjednem, evo ga, i ne smijem sjesti ni za zivu glavu.. Doslovno me vuce... Ne znam ni sama kako da rijesis taj problem, jer koliko vidim tebi je bas naporno...
Drzi se!

Nađi jedan stolac,kut il šta več i kad je recimo to tako "zločesta" pošalji je da sjedi ili stoji dok se ne smiri i kaže da nešto nije u redu il se ispriča ako te je udarila il se svađala s tobom. I nema ako pobjegne donesi je natrag i nek sjedi do se ne umiri ili ispriča. Nakon nekog vremena će skužit kaj smije kaj nesmije. Moraš biti čvrsta i dosljedna u svojim odlukama,ako nešto nesmije danas,nesmije ni sutra niti joj itko drugo ni u kojem slučaju nesmije dopuštati to što si ti zabranila.
Ona sad ispituje svoje granice i to je normalana faza koju su svi prošli i koju čemo mi s manjom djecom prolazit. Nit je ona terorist,nit si ti drukčija od drugih mama,to se dešava kod svih i ti moraš sad samo znati postaviti granice.
Teško je i dugotrajno,al to je odgoj i eto moraš to pretrpit,nadam se da češ uspijet.

Evo me s prve crte bojišnice...još ne spava!!! Pokušala i ja i sad sam popizdila (oprostite na izrazu) i ostavila sam je u sobi. Trčala je ko luda za mnom, već je sumanuta od umora, ali sam je digla i ostavila na krevetu i rekla joj da ne želim spavati s njom jer je zločesta. sad zavija ko mačor (ne plače, očito se zabavlja ili na taj način skreće pažnju na sebe). Danas me baš dotukla, od jada ne mogu ni zaplakati a već me sve pritišće u prsima i glavi od stresa

Tina je napisao/la:

Nađi jedan stolac,kut il šta več i kad je recimo to tako "zločesta" pošalji je da sjedi ili stoji dok se ne smiri i kaže da nešto nije u redu il se ispriča ako te je udarila il se svađala s tobom. I nema ako pobjegne donesi je natrag i nek sjedi do se ne umiri ili ispriča. Nakon nekog vremena će skužit kaj smije kaj nesmije. Moraš biti čvrsta i dosljedna u svojim odlukama,ako nešto nesmije danas,nesmije ni sutra niti joj itko drugo ni u kojem slučaju nesmije dopuštati to što si ti zabranila.
Ona sad ispituje svoje granice i to je normalana faza koju su svi prošli i koju čemo mi s manjom djecom prolazit. Nit je ona terorist,nit si ti drukčija od drugih mama,to se dešava kod svih i ti moraš sad samo znati postaviti granice.
Teško je i dugotrajno,al to je odgoj i eto moraš to pretrpit,nadam se da češ uspijet.

Draga moja, imam ja jednog sina od 19 godina, sve sam to prolazila i vrlo sam tolerantna, ali ovo što ova moja mala radi...

ja evo emu uspijem kontrolirati sa kaznama, a dobije i po guzi...
ona kad je takva ima jedan specijalni čošak samo za nju i tamo mora stajati, ako joj kažem da sjedne i recimo jede a ona neće prvo ide u taj čošak stajat i tek kad hoće jesti ju pustim da jede i to je to...
ako joj kažem da ne smije nešto dirati a ona dira opet u taj čošak i oduzmem joj nešto što voli... najgore joj je kad joj uzmem kviku i memu(igračke s kojim spava)
a jedino kad mi pjena više ide na usta e onda dobije batina i toliko ju to iznenadi pa se sad već zna da me do tog stanja ne smije dovesti..
ali eto, od malena sam ja nju kažnjavala, čim je počela provocirati i bila sam dosljedna, kad nešto napravi dobro ju pohvalim, kad nešto napravi loše a nije htjela ne reagiram, a kad namjerno izvodi ide u kaznu. ali moraš biti dosljedna, jer ne možeš ti njoj jedan dan dopustiti sve a drugi dan da ne smije ništa.
ajd nadam se da si shvatila što sam htjela napisati
a što se tiće spavanja emu otjeram u krevet i pošto se boji mraka ima upaljeno svjetlo. ona krešti ja dođem do nje zaprijetim daću joj ugasiti svjetlo i da vidiš koji tišnjak poslije i nakon 5 minuta spava.

i ja mislim da bi trebale početti neke kazne. Meni je tako Maja vrištala za svaku sitnicu, onda je išla sjesti na kutnu i to je bila kazna...vrištala je kao da joj neko kožu dere...kad se umorila onda smo razgovarale da to ne može tako da se moramo dogovoriti i slušati jedna drugu (razgovor je bio u kaznenom kutu) onda sam joj rekla da mora ostati još malo u kazni i razmisliti o tome da bude dobra curica i da neće više vrištati i plakati za svaku sitnicu.
Kad je završila kazna pustila sam joj crtani i onda sam ja nju gnjavila da se želim igrati...htjela sam pokušati da shvati kad ja legnem da se ne mogu ustati i igrati jer moram sada malo leći, kad perem suđe da moram to napraviti...treći dan sam joj u pola crtića rekla da pokupi igračke jer idemo u šetnju rekla mi je...."budi tupljiva, mojim te samo da zavusi cutic"

Ninanana
Tina je u pravu! KAd sam procitala njezin post, onda sam se tek sjetila da ja malog znam zatvorit u kuhinju ili sobu, da ostane sam, i onda mu kazem da smije uci kad se smiri! I to bome pali (bar kod nas)! On se smiri, udje, dodje do mene i sve po starom... Nema deranja, svadjanja, batina... Sve mirno! Probaj! Ili ovo sto ti je Tina rekla, mozda jos bolje...

Ne znam kako dam preskočila, ali tek sam sad vidjela njen post i 100% ga potpisujem...ja sam napisala gore cijelu litaniju, ali zapravo ona se najbolje izrazila....

Išla sam vidjeti u sobu, spava ko topčina. Baš ju briga. Mislim da smo bili dosta popustljivi pošto je bila prerano rođena, jako osjetljiva (s 2200 grama) je doputovala doma, brižna, kost i koža. Prvu Novu godinu čekale smo u bolnici, bila je infuziji s 3 kg, kroz nosić su joj gurali neke cijevi da bi čistili pluća da se ne uguši...i ja to sve gledala i plakala od muke...i očito smo previše popuštali i sad je to to. Kazne ne pale, dobila je i po guzi, i morala sjediti (nemoguća misija jer podivlja). Kad nešto oće oće, kad neće neće. Recimo spremanje igračaka pali samo kad zna da iza toga slijedi neka akcija u kojoj sam, naravno, i ja uključena (čupam već kosu od slagalica, slova, brojeva, bojica, kredi i inih alatki).
Počinjem se bojati da nije hiperaktivna i da si možda ne može pomoći (hiperaktivnost je dosta učestala kod nedonoščadi), al' opet, s druge strane, hiperaktivni dvogodišnjak ne bi imao strpljenja sat vremena montirati slova na pločicu i učiti ih i takve slične stvari...ili učiti tekst pjesmice po sat vremena. Ili bi???

ja ti kažem da nije to nikakva hiperaktivnost već razmaženost a to se da ispraviti, jer ako je takva sa dvije godine jel ju uopče možeš zamisltiti u pubertetu?

Ili je prepametna i dribla vas....našla je vašu slabu točku i to debelo iskorištava...

Pokušat ću od sutra s kaznama...al' gle gdje je problem. Ona me tako nestrpljivo čeka da dođem s posla i tako je uzbuđena (zaista me obožava i doživljava me ko neku svoju prijatljicu - tako ja imam osjećaj)...i onda mi je jako teško odmah je s vrata napasti i baciti je u kut, jer to njezino proganjanje mene krene odmah kad dođem kući. Rastrgana sam između razuma i srca

I Vedrana i Kikica su u pravu,razmažena je i to si i sama priznala,al je i jako pametna jer dobro su cure primjetile da vas zna izmanipulirati.
I sad nemoj me krivo shvatiti,razumujem te da je to tvoje dijete al ti si jednostavno predobra prema njoj,shvati to ovako ako si malo oštrija s njom da je to za njeno dobro.
Kad dođeš doma zagrli je,poljubi,pomazi se al je navikni da kad to napravite da je tvoje vrijeme nakon toga rezervirano za odmor il neki posao oko kuče. Ako želi recimo biti s tobom dok ti čistiš uključi ju u kučanske poslove,daj joj da uključi mašinu od veša il ako pospremaš neka ona recimo pospremi svoje igračke na mjesto.Uvedi joj rutinu spavanja navečer,ako djeca na nešto reagiraju to su svakodnevne navike.Možda je hiperaktivna,neznam,al znam da će ti svaki psiholog u današnja vrijeme reč da neko dijete ima laganu hiperaktivnost,dok je dijete sasvim normalnog ponašanja i u skladu s razvojem.
Ovo što ti sad pišem,vidjela sam i naučila od jedne mame koja ima dvogodišnjaka koji je sad u fazi ispitivanja granica,mogu ti reč da to sve pali,naravno nije sve uvijek savršeno al mali se uči i polako ulazi u rutinu i postavlja sam sebi granice.

Ako se odlučiš na preokret,znaj da neče bit reakcija od početka,zbog razloga što si bila drukčija i popustljiva,ako ostaneš dosljedna pokazat će se rezultati. Lijepo je kad te dijete voli i smatra te prijateljem,al ti joj nisi prijateljica ti si joj mama i ti si glavna. Razumujem teško je biti oštar prema djetetu,al moraš,jer njoj nije teško s vama manipulirati i raditi protiv vaše volje.
I jedna bitna,bitna stvar muž ti mora biti 100% uz tebe,pa makar se ne slago s onim što si ti rekla il naredila,tako i ti uz njega,jer ako primjeti da postoji "rupa u zakonu" nemojte mislit da to neče bit iskorišteno.Vas dvoje ste jedno i držite se skupa.

Gle bit će sve ok,probaj napravit kako znaš i misliš da je najbolje,nije ona jedina i moj će bit takav i izluđivat će me več ga vidim,al moramo to proć mi mame malo više nego tate al vidjet češ da ćeš se jednog dana okrenut i vidjet jednu veliku,finu i pristojnu djevojčicu

S 2 i pol godine učite slova? To mi se čini malo rano. Mislim da bi njoj trebalo okupirat glavicu nekim zahtjevnijim didaktičkim igračkama ili čak možda nekim komp. igricama. Sad se više razvija motorički nego mentalno. A i ako je takav tip, ne kažnjavati, nego omogućiti da više vremena provodi vani, iako je to sad zimi malo teže, al onda neka igraonica ili nešto. Jer to mora izbaciti,ako ne izbaci, i još bude kažnjena za svoj višak energije niti će spavati, a mogla bi postat i frustrirana.
To je što se tiče nje, a što sse tiće tebe- opusti se. Radi na tome da se pomiriš da nije sve savršeno. Nit ne mora biti. Pretjeran red pogotov na kakv si naučiena prije djeteta nije moguć kraj djece niti bi trebao doći prije njih.

Ja iskreno nisam za ne kažnjavanje,sad mi neznamo cijelu priču,al ako ide prčkat po kompjuteru a zna da nesmije ili dirat vruču prečnicu (banalni primjeri,vjrujem da ima nešto što nesmije radit,a naravno dijete ko dijete radi stvari koje nesmije)treba biti kažnjena.
Ne kažem da bude kažnjena ako skače po kuči il se igra i trči,al ako se buntovi i radi što joj nije dozvoljeno mislim da zapravo i nema druge alternative,po meni.
Zašto nebi učila slova? Mislim da je to zapravo izvrsno jer su im u to doba mozgovi ko spužve i ako je zanima meni je to baš super.
Igraonica nije loša ideja da se malo ispuca i bolje spava,neznam dal ide u vrtić tamo također može lijepo istrošiti višak energije a i zdravo je opčenito za dijecu da idu u vrtić radi prilagođavanja okolini bez roditelja i kontaktu s drugom djecom.
Al mi možemo sad tu pisat čuda,mama najbolje zna svoje dijete i što je dobro za njega,nadam se da smo joj malo pomogli,ja velim navodim iz primjera mame koja ima dvogodišnjaka ne svoja iskustva ko zna kako će bit meni,možda si i ja jednog dana dođem malo olakšat dušu i požalit se na forum.

evo imamo na forumu jedan zanimljiv članak o dvogodišnjacima možda ti pomogne
http://arhiva.net.hr/bebe/page/2002/09/18/0362006.html
i citiram jednu zanimljivu rečenicu iz djela emocionalan razvoj
Vaše dijete nikome ne vjeruje kao vama i zato se s vašim povratkom počinje ponašati kao da je "pušteno s lanca".

žuža je napisao/la:

evo imamo na forumu jedan zanimljiv članak o dvogodišnjacima možda ti pomogne
http://arhiva.net.hr/bebe/page/2002/09/18/0362006.html
i citiram jednu zanimljivu rečenicu iz djela emocionalan razvoj
Vaše dijete nikome ne vjeruje kao vama i zato se s vašim povratkom počinje ponašati kao da je "pušteno s lanca".

Eeeeeeeee, to je to, Žuža! K'o da si je pustio s lanca

Što se slova tiče, vidim kritiku, to joj nije nametnuto, to sama voli. Nisam neka suluda mama koja bi dijete učila čitati s dvije godine. Ženskoj se to sviđa, i baš kako Tina reče, zašto se ne s tim igrati kad to voli, i još u doba kad je mozgić ko spužvica.

ninanana je napisao/la:

žuža je napisao/la:

evo imamo na forumu jedan zanimljiv članak o dvogodišnjacima možda ti pomogne
http://arhiva.net.hr/bebe/page/2002/09/18/0362006.html
i citiram jednu zanimljivu rečenicu iz djela emocionalan razvoj
Vaše dijete nikome ne vjeruje kao vama i zato se s vašim povratkom počinje ponašati kao da je "pušteno s lanca".

Eeeeeeeee, to je to, Žuža! K'o da si je pustio s lanca

Što se slova tiče, vidim kritiku, to joj nije nametnuto, to sama voli. Nisam neka suluda mama koja bi dijete učila čitati s dvije godine. Ženskoj se to sviđa, i baš kako Tina reče, zašto se ne s tim igrati kad to voli, i još u doba kad je mozgić ko spužvica.

A igrice na kompu su bolji izbor od didaktičkih igračaka sa slovima? To nisam znala

alo-kiti je napisao/la:

S 2 i pol godine učite slova? To mi se čini malo rano. Mislim da bi njoj trebalo okupirat glavicu nekim zahtjevnijim didaktičkim igračkama ili čak možda nekim komp. igricama. Sad se više razvija motorički nego mentalno. A i ako je takav tip, ne kažnjavati, nego omogućiti da više vremena provodi vani, iako je to sad zimi malo teže, al onda neka igraonica ili nešto. Jer to mora izbaciti,ako ne izbaci, i još bude kažnjena za svoj višak energije niti će spavati, a mogla bi postat i frustrirana.
To je što se tiče nje, a što sse tiće tebe- opusti se. Radi na tome da se pomiriš da nije sve savršeno. Nit ne mora biti. Pretjeran red pogotov na kakv si naučiena prije djeteta nije moguć kraj djece niti bi trebao doći prije njih.

Ne mogu još jedamput ne reagirati na ovaj post
Mislim da je stvorena totalno kriva predodžba o meni kao osobi. Do savršene picajzle sam daleko i nikad se nisam zamarala savršenstvom ni pretjeranim redom. Ovakve kritike su mi nekako preoštre i navode me da počinjem misliti kako nema smisla doći ovamo i izjadati se. Prvi puta sam se malo potužila na dijete i evo mi na!
Napominjem po stoti puta da ovdje imam vjerojatno najveće i najduže iskustvo u odgoju djeteta budući sam ponosna majka i jednog 19-godišnjaka
Sve što sam htjela bilo je da se ispušem, da čujem vaša iskustva s vašim klincima i kako sa sličnim problemima izlazite na kraj. U tvom postu, draga kiti, to ne vidim.

Draga sve su ti cure rekle, nemam šta nadodat, nama je isto 2. godina bila strašna, dovodila me do ludila, inače je jako živahna, poletna, nema mira al to tada u toj dobi uopće nije znala iskoristit na drugi način, nego radeći pizdarije i ubijajući mene u pojam, i kazne i po guzici sve je to imalo svrhe al na kratke staze, sutra dan bi sve bilo isto pa sam se pitala jeli ima takvu narav pa je jednostavno zločesta, ili je to famozna faza koja traje i sl.... al u principu bilo i prošlo kako je vrijeme išlo stvari su isto išle na bolje, sad se više stvarno nemogu žalit na nju, dobra je cura, naravno da me i dalje zna raspizdit, da zna završit u kaznu, da joj je dosadno pa zeza sve oko sebe al u globalu to je jako jako rjetko i po meni normalno
eto neznam šta da ponovim a da cure nisu rekle, probaj s kaznama i po guzi, neće joj ništa bit a možda s vremenom i urodi plodom i puuuuuuuuuno živaca, stisni zube proć će, neznam šta bi ti drugo rekla

alo-kiti je napisao/la:

S 2 i pol godine učite slova? To mi se čini malo rano. Mislim da bi njoj trebalo okupirat glavicu nekim zahtjevnijim didaktičkim igračkama ili čak možda nekim komp. igricama. Sad se više razvija motorički nego mentalno. A i ako je takav tip, ne kažnjavati, nego omogućiti da više vremena provodi vani, iako je to sad zimi malo teže, al onda neka igraonica ili nešto. Jer to mora izbaciti,ako ne izbaci, i još bude kažnjena za svoj višak energije niti će spavati, a mogla bi postat i frustrirana.
To je što se tiče nje, a što sse tiće tebe- opusti se. Radi na tome da se pomiriš da nije sve savršeno. Nit ne mora biti. Pretjeran red pogotov na kakv si naučiena prije djeteta nije moguć kraj djece niti bi trebao doći prije njih.

Prvo- ako mala voli uciti slova, zasto ne? Meni osobno je to bolje nego igranje komp. igrica!!
I mi vec ucimo boje, slova, zasto dijete ne bih ucila, mislim da je to puno korisnije od igranja igrica ili recimo, gledanje crtica... I on se voli igrati sa slovima, ima one spuzvaste, i usput mu govorim koje je koje slovo... Ne vidim zasto ne...
I nije mi bas jasno ovo da se s dvije godine vise razvija motoricki nego mentalno... Otkad su se oni motoricki razvili, ja bas mislim da je obrnuto... Oni sada sve upijaju... Ja svom ni ne trebam nesto puno objasnjavati i govoriti, jednom, dvaput mu kazes i on je vec zapamtio...
Sto se igraonice tice, ili izlaska van, potpuno se slazem... I nije ona rekla da su joj preci kucanski poslovi od kcerke, nego je napisala da se ne moze ni odmoriti ni pospremiti kucu od nje, normalno je da se zelis odmoriti kada dodjes kuci s posla, ne? Ili pospremiti kucu/stan kada je neuredno...
Sorry, ali tvoj post mi bas i nije najjasniji!

Ninanana znam kako ti je i moje su prolazite tu fazu
U biti Petra će sad 5 godina pa još uvijek ponekad ima te faze ali onda joj odmah kažem beži u krevet i da vidiš kako se brzo smiri ali ona je sad velika , unazad dvije godine mi je najlakše kazniti ih, npr. nesmiju gledati crtiće, ili nesmiju se igrati barbikama, ili nesmiju bojati a to sve jako vole! Lara je jedno vrijeme imala frasove ako joj nedam da igra komp i onda sam joj počela braniti da ga igra i sad više uopće neželi igrati komp, u biti jako rijetko ga igra a uz nju tako i Petra!
Jel ona ide u vrtić ili? ti radiš i ona te se zaželi , tako je meni bilo kad je Petra bila u bolnici i kod nje sam cijeli dan i kad dođem kući u 21h bude mi dosta svega a Lara bi se malo igrala samnom a ja prebijena od umora, bilo mi je jako teško sva sreća da je to trajalo samo par dana i da sam imala muža koji je bio s njom pa joj je i onbbjasnio da sma ja umorna tako da smo se znale samo pomaziti i ona bi onda išla u krevet!

ninanana je napisao/la:

alo-kiti je napisao/la:

S 2 i pol godine učite slova? To mi se čini malo rano. Mislim da bi njoj trebalo okupirat glavicu nekim zahtjevnijim didaktičkim igračkama ili čak možda nekim komp. igricama. Sad se više razvija motorički nego mentalno. A i ako je takav tip, ne kažnjavati, nego omogućiti da više vremena provodi vani, iako je to sad zimi malo teže, al onda neka igraonica ili nešto. Jer to mora izbaciti,ako ne izbaci, i još bude kažnjena za svoj višak energije niti će spavati, a mogla bi postat i frustrirana.
To je što se tiče nje, a što sse tiće tebe- opusti se. Radi na tome da se pomiriš da nije sve savršeno. Nit ne mora biti. Pretjeran red pogotov na kakv si naučiena prije djeteta nije moguć kraj djece niti bi trebao doći prije njih.

Ne mogu još jedamput ne reagirati na ovaj post
Mislim da je stvorena totalno kriva predodžba o meni kao osobi. Do savršene picajzle sam daleko i nikad se nisam zamarala savršenstvom ni pretjeranim redom. Ovakve kritike su mi nekako preoštre i navode me da počinjem misliti kako nema smisla doći ovamo i izjadati se. Prvi puta sam se malo potužila na dijete i evo mi na!
Napominjem po stoti puta da ovdje imam vjerojatno najveće i najduže iskustvo u odgoju djeteta budući sam ponosna majka i jednog 19-godišnjaka
Sve što sam htjela bilo je da se ispušem, da čujem vaša iskustva s vašim klincima i kako sa sličnim problemima izlazite na kraj. U tvom postu, draga kiti, to ne vidim.

jooj, oprosti ako si to shvatila kao kritiku Nije ni najmanje. IStina, ne znam te i zapravo sam u tvom opisu našla svoju malecku kojoj je baš trebalo toliko aktivnosti fizičke da bi da smo imali polje, svaki dan ga preorala i zasadila nanovo :D
Ono za slova, nije kritika, mislila sam opet nešto fizički zahtjevnije od moje predodžbe sjedenja za stolom. Niš nije kritika. Svaka mama zna najbolje, a i nije da nismo i mi učili slova u to doba. Pogotvo ako dijete pokaže interes, bilo bi grijeh ne udovoljiti.
Evo, zaboravih da je ovo mali privatni forum gdje se sve znate osobno :(