Da bi mogli u potpunosti razumijeti pojam dječjeg stresa, moramo pojasniti definiciju i uzroke stresa.
Stres se opisuje kao reakcija tijela na zahtjeve stavljene pred osobu. Također se stres opisuje i kao psihološki i fiziološki odgovor tijela na situaciju koja se čini prijeteća. Opasna, zahtjevna. Iz ovoga se zaključuje da dob (uzrast) nije izravno povezana sa stresogenim reakcijama.
Značajno je također reći da reakcija na stres uključuje i tijelo i mozak. Tijelo reagira na situaciju ovisno o tome kako mozak situaciju interpretira, a ne na situaciju direktno. Dakle, na istu situaciju neka će osoba reagirati stresno (ako mozak situaciju smatra opasnom), a neka osoba na istu situaciju neće reagirati stresno.
Što je osoba starija i ima više iskustva, znanja i mehanizama sučeljavanja, to će manja biti reakcija na određenu situaciju.
Ono što se odrasloj osobi često čini nevažno, može biti i te kako stresno za dijete. Postoje očiti stresori poput smrti člana obitelji, razvoda, promjene u okolini. Postoje također stresori karakteristični za školski uzrast poput ispita, obilnog gradiva, puberteta idr. Isto tako, postoje stresori koji su prisutni samo kod djece, uslijed njihove nemogućnosti da se prilagode, npr. fizička neugoda. Odrasla se osoba može prilagoditi, npr. skinuti ili dodatno obući, izvaditi kamenčić iz cipele, ali dijete se ne može uvijek prilagoditi.
Prilikom selidbe i odrasla osoba i dijete ponekad se moraju udaljiti od prijatelja. No, odrasla osoba tome će se prilagoditi na način da će svoje prijatelje ponekad nazvati ili posjetiti. Dijete vrlo često nema te mogućnosti.
Tijekom čitavog djetinjstva dijete se suočava sa stresogenim životnim situacijama. Normalna doza takvih stresora je zdrava jer djetetu daje priliku za jačanjem svojih potencijala, fleksibilnosti, strategija sučeljavanja. Prevelika količina stresora dovodi do neželjenih stresogenih reakcija koje se mogu podijeliti na fizičke i psihičke.
Najčešće fizičke reakcije djeteta na stres su:
*
znojenje
*
bolovi u trbuhu, glavobolja
*
poremećaji spavanja i hranjenja
*
ubrzan puls
*
pojačana napetost mišića
*
noćno mokrenje
Najčešće psihičke reakcije djeteta na stres su:
*
emocionalni ispadi
*
prekomjerno plakanje
*
povlačenje
*
osamljivanje
*
gubitak koncentracije
*
smanjena i kratkotrajnija pažnja
Što učiniti kad je vaše dijete pod stresom?
Odrastanje je za dijete vrlo stresno. Čitav život suočavamo se sa stresnim događajima poput gubitaka, odvajanja, polaska u vrtić, školu, puberteta i slično. Večina djece dobro se nosi s tim, ali roditelji im uvijek mogu pomoći ako se pridržavaju slijedećih principa:
Neka vaš dom bude sigurno mjesto za dijete
*
pridržavanje rutine, smirenosti, strukture
*
osiguravanje djetetu njegovog vremena
*
više smijeha, ugodnih aktivnosti
*
obiteljski rituali i tradicija
Vježbajte s djetetom tehnike rješavanja problema
*
Brinite se za sebe, suočavajte se s problemima, poduzmite akcije kako bi riješili probleme čim se pojave
*
Imajte krug prijatelja, obitelji i drugih osoba koja vam mogu biti podrška
*
Nemojte biti previše mekani, popustljivi, inertni. Budite jaki za svoje dijete, budite osoba u koju će se ugledati i kojoj će se obratiti kad zatreba pomoć.
*
Volite svoje dijete, ali budite čvrsti u discipliniranju. Povećajte, a ne smanjujte svoja očekivanja od djeteta
*
Prije stresnog događaja razgovarajte s djetetom i kažite što može očekivati, pripremite ga.
*
Naučite tehnike relaksacije i disanja i vježbajte sa svojim djetetom.
Ne ignorirajte osjećaje
*
Pomozite svom djetetu da prepozna i imenuje svoje osjećaje. Podržite negativne osjećaje, ali ne i negativno ponašanje.
*
Razgovor pomaže da djeca ne počnu izražavati svoje emocije na neprihvatljive načine. Ako smatrate da vaše dijete s vama ne može razgovarati, nađite nekoga s kim može.
*
Omogućite djetetu prostora i materijala za kreativno izražavanje emocija; boje, papir, plastelin, lego...
Dijete često grlite, pokažite mu da ga volite!
http://www.poliklinika-potpora.hr/roditelji.html
čet oľu 06, 2008 1:01 pm
