Cerebralna paraliza

Cerebralna paraliza može se definirati kao grupa poremećaja pokreta i položaja uzrokovana defektom ili oštećenjem nezrelog mozga. Pojam "cerebralna" odnosi se na mozak, a "paraliza" na poremećaj pokreta i položaja. Definicija i dijagnoza cerebralne paralize još su uvijek predmet mnogih diskusija. Predlaže se i novi naziv za cerebralnu paralizu, "centralni motorni deficit", vjerujući da je to bolje razumljiv termin.

Uzroci cerebralne paralize i čimbenici koji povećavaju vjerojatnost da će dijete imati cerebralnu paralizu

Uzroci cerebralne paralize i čimbenici koji povećavaju vjerojatnost da će dijete imati cerebralnu paralizu dijele se na:

1.

prenatalne (od začeća do poroda)
2.

perinatalne (kratko vrijeme iza poroda i jedan tjedan poslije poroda)
3.

postnatalne (poslije prvog tjedna iza poroda).

1. Prenatalni uzroci:

*

familijarne forme cerebralne paralize
*

definirani prenatalni sindromi
*

kromosomske abnormalnosti
*

dokazane kongenitalne infekcije (toksoplazmoza, rubeola, citomegalovirus, herpes)
*

cerebralne anomalije (uključujući neodređenu primarnu mikrocefaliju i fetalni hidrocefalus)
*

manjak kisika
*

alkohol ili lijekovi upotrebljavani za vrijeme trudnoće

2. Perinatalni uzroci:

*

moždano krvarenje u unutarnje prostore mozga i/ili u moždano tkivo
*

periventrikularna encefalomalacija - oštećenje moždanog tkiva lokaliziranog oko ventrikula (prostor s likvorskom tekućinom) uzrokovana manjkom kisika ili problemima s protokom krvi
*

potvrđeni edem mozga ili evidentnost neonatalnog šoka, npr. potreba za oživljavanjem
*

niski Apgar ili niski pH, mehanička ventilacija više od sedam dana ili komplicirana pneumotoraksom
*

neonatalni meningitis
*

neonatalne konvulzije
*

teška žutica, vrlo niski nivo glukoze ili drugi metabolički poremećaji

3. Postnatalni uzroci:

*

trauma mozga
*

infekcije
*

vaskularni problemi
*

neoplazme
*

manjak kisika

Znakovi koji pobuđuju sumnju na cerebralnu paralizu

Kada dijete ima oštećenje mozga, onda će različiti simptomi i znakovi voditi roditelje da posumnjaju da nešto nije i redu. Neki od tih simptoma i znakova su:

*

slaba kontrola glave poslije dobi od tri mjeseca
*

prekomjerna napetost ili mlohavost mišića
*

nesposobnost sjedenja bez potpore od 8 mjeseca
*

upotreba samo jedne strane tijela
*

poteškoće hranjenja
*

jaka iritabilnost
*

odsutnost osmjeha.



Dijagnoza

Konačnu dijagnozu cerebralne paralize postavlja neuropedijatar i/ili fizijatar.

Tretman

Budući da nema dva ista djeteta s cerebralnom paralizom potreban je individualni program tretmana. Fizikalni terapeut, radni terapeut i govorni terapeut nastojat će poboljšati djetetov posturalni tonus, pokrete i govor. Učinkovitost fizikalnog tretmana ovisi o težini oštećenja mozga i o postojanju drugih oštećenja, kao što su malformacije i defekti osjetila, epilepsija i drugo, te o samom tretmanu, tj. vrijeme kadje započet, koliko je ciljan i kakvim se intenzitetom provodi.

Druga stanja povezana s cerebralnom paralizom

Osim oštećenja pokreta i položaja, dijete sa cerebralnom paralizom može imati i druga stanja koja ometaju rast i učenje.

To su mentalna retardacija, konvulzije, problemi vida, oštećenja sluha, govorni poremećaji, problemi učenja, poremećaj pažnje i hiperaktivnost.

Djetetova okolina

Roditelji moraju prihvatiti svoje dijete kao osobu kojoj se dogodilo da ima cerebralnu paralizu, a ne kao cerebralno paralizirano dijete. Najvažniji terapeuti u tretmanu djeteta su roditelji. S rastom djeteta individualna terapija postaje nedovoljna. Dijete je potrebno uključiti u vrtić, a kasnije u školu, a nastojati uključiti i u posao.

Roda.hr