Što umjesto batina?

Najmoćniji, najsnažniji način kojim se uči djecu da se primjereno ponašaju su nagrade. Najveća nagrada djetetu je pohvala. Privilegije također, a njih kao odgojnu metodu možete i uskratiti.


Postoje mnoge tehnike i načini koji se mogu upotrijebiti u odgoju kako bi djeca naučila razlikovati ispravno od pogrešnog te donositi pametne i mudre odluke. Najmoćniji, najsnažniji način kojim se uči djecu da se primjereno ponašaju su nagrade. Nagrade kao pohvala, nježan dodir, privilegije i sl. pokazuju djeci da se uvažavaju njihovi napori i pokušaji, pomažu u razvijanju djetetovog samopouzdanja, dobre slike o sebi, pokazuju da su oni i to što rade važni. Djeca će učiniti više zbog nagrade nego što će nešto izbjegavati zbog straha od kazne. Najveća nagrada djetetu je pohvala. Važno je upotrebljavati pohvale za njih kao osobe (volim te, divna si kćer) i pohvale za ono što rade (divno si oprala auto, dobro si zakopčao gumbe).

Zašto treba reći 'ne' batinama?
Batine uče djecu da je u redu tući druge kad smo ljuti.
Batine mogu ozbiljno ozlijediti djecu.
Batine uče djecu strahu i osveti.
Katkad batine postanu i "nagrada" – kod djece koja ne dobivaju dovoljno pažnje od roditelja, dogodi se da je i negativna pažnja bolja nego nikakva.
Batine uče djecu da je u redu tući one koje volimo.
Batine uče djecu da je u redu nasiljem rješavati probleme.
Batine ne uče djecu razlikovanju poželjnog od nepoželjnog ponašanja jer samo kažnjavaju nepoželjno.

Što umjesto batina?
Nježan zagrljaj, lagano lupkanje po leđima uz nježno ljuljanje su pozitivni nježni dodiri. Upotrebljavanje nježnih dodira zajedno s pohvalom čini snažnu kombinaciju.

Privilegije su izvrsne nagrade za djecu. Privilegije mogu biti dodatno vrijeme za gledanje TV-a, kasnije odlaženje u krevet, dobivanje još jedne priče za laku noć ili nešto drugo u čemu djeca uživaju. Privilegije nikad ne smiju uključivati bazične djetetove potrebe, kao što su hrana, vrijeme provedeno s roditeljima, sigurnost, ljubav ili povjerenje. Neki roditelji vole nagrađivati djecu različitim stvarima kao dodatak pohvali i dodiru. Te stvari mogu biti raznolike: od naljepnice do igračke. Stvari koje se koriste kao nagrade nikada ne smiju zamijeniti roditeljske emocije ili roditeljsko prepoznavanje djetetovih potreba, jer je ovo potonje presudno za zdrav emocionalni razvoj.

Kad djeca postanu veća davanje džeparca je dobar način da ih se nagradi. Džeparac uči djecu kako biti odgovoran i postupati s novcem. S djetetom se treba dogovoriti o iznosu džeparca i planu postupanja s novcima.

Kažnjavanje također može biti dio discipline, no to nikako ne smije biti fizičko kažnjavanje koje potiče djecu da misle loše o sebi i drugima. Gubitak privilegija, dakako samo ako je osnovan, ima puno bolji efekt.

No, nikad se ne smije kažnjavati malu djecu (djecu ispod tri godine) zato što:
- mala djeca na razlikuju uzrok i posljedicu
- ni ne rade štetu namjerno, oni samo istražuju okolinu
- još nemaju kognitivne sposobnosti da razlikuju dobro od lošeg

Djeca između 3 i 11 godina se mogu kazniti gubitkom privilegija. Privilegija je pravo koje daju roditelji, npr. gledanje omiljene serije ili crtića, igranje određenom lutkom u kući i sl. Ako dijete zloupotrijebi objekt ili privilegiju, gubi je na neko vrijeme

Ograničavanje je pogodno za djecu stariju od 3 i pol godine. Ako dijete napusti dvorište bez dozvole, može se uskratiti izlazak izvan dvorišta na određeno vrijeme. No, pri tom je važno da dijete razumije da napuštanje dvorišta nije u redu. Ako dijete ne razumije da njegovo ponašanje nije ispravno ne treba koristiti ograničavanje kao način kažnjavanja.

Roditeljsko razočarenje je pogodno kao kazna za djecu stariju od 3 godine. To je tvrdnja koja izražava razočarenje djetetovim izborom ponašanja ("Razočarana sam jer si istukao sestru!"). Treba paziti da se razočarenje odnosi na izbor ponašanja, a ne na dijete kao osobu.

U komunikaciji s djetetom dobro je koristiti tzv. "JA" rečenice, umjesto "TI" rečenice. Rečenice koje počinju s "Ja" uključuju poruke: "Želim…", "Mislim...", "Osjećam…", "Trebam…", "Hoću…" i sl. One su iskren način komuniciranja, otvorene su, daju informaciju o stanju i potrebama osobe koja ih izgovara. S druge strane, "Ti…" poruke su najčešće procjenjujuće, kritične, daju djetetu nejasnu informaciju na temelju koje ne zna što roditelj misli, želi, treba, osjeća, hoće i sl. U pravilu izazivaju otpor, ljutnju i potrebu za obranom od napada. Ovo naročito vrijedi za najdestruktivnije od svih Ti poruka, a to su "Ti uvijek…", "Ti nikad…", "Zašto ti..?" i sl..

doc. dr. sc. Gordana Buljan Flander, prof.
Izvor: http://www.psihonet.com/

Kad je u kazni onda se dere,da ga čuje cijelo naselje i govori bit ću dobar,neću više to raditi ili moramo se slagati....koje fore ima,samo to treba čuti.....a onda mama mora biti vještica i to sve primjenjivati.....

Citat :

No, nikad se ne smije kažnjavati malu djecu (djecu ispod tri godine) zato što:
- mala djeca na razlikuju uzrok i posljedicu
- ni ne rade štetu namjerno, oni samo istražuju okolinu
- još nemaju kognitivne sposobnosti da razlikuju dobro od lošeg

Zasad ništa ne primjenujemo...

kod mog sina ne djeluju nikoje metode dok je zločest..ja imam metodu da se jednostavno pravim da ga ne vidim kad radi gluposti i nije mu jasno zašto ne vičem i sjedne i mir onda..

Sara je znala par puta dobiti lagano po guzu kad bi stvarno prešla granice mojih živaca. Ali nikada nije zaplakala, nisam je lupila da je zaboli. Ali svaki put mi odmah bilo žao.
Oni možda ne razlikuju dobro od lošeg, i ne znaju koja će biti posljedica ako nešto naprave ali vidim po Sari da je ona trenutno u fazi prkošenja. Kad joj ja kažem da nešto ostavi ili neradi onda me gleda točno u oči i nastavi to raditi, i ja mogu 100puta reći ne, ona će me opet mirno gledati i nastaviti po svome, čak će mi pobjeći da joj neuzmem to.
Ali svejedno se u potpunost slažem da se djecu nesmije tući, i kad vidim da ulici agresivnog roditelja, dođe mi da ja njega

Znamo ponekad joj po guzi dat ali se kontroliram;
vidjela da onda tuče svoje plišana prijatelje.
Ali zna izludiitti, joj..

Ja Luki još nijedamput nisam dala po guzi, al ne zato kaj nije zaslužio ( sam Bog zna da je ) nego zato kaj je mene moj tata tukao i samoj sebi sam rekla da pošto znam kak mi je bilo to nikad neću priuštiti svojoj djeci.

ni ja roka ne želim odgajat batinama jer san i sama odrasla s tim... i ne želin da on sutra bude takav prema svojoj djeci, jer se to kao nastavlja. al zaklela sam se da neću...
neki dan san vidila žensku kako je stala u autu na semaforu i iza joj je sidija mali od možda 2 god. dobro ga je nalupala, uopće ne gledajući di ga tuće... a on jadničak plače. užasna scena, ne znaš šta bi napravija.

i mislin da zbog tih batina sam drugačija osoba nego šta san mogla bit, i da iman nekih problema...