Danas se dječji crtež ne smatra „škrabotinom“, već izuzetnom neverbalnom komunikacijom djeteta sa roditeljima, koji nam daje uvid u psihološki razvoj djeteta.
Analizirajući dječje crteže koji su prozor u njihov unutrašnji svijet, kroz ono što dijete nacrta pratimo njegov emocionalni i socijalni razvoj, koliko je dijete intelektualno sazrelo, ali i kako se odnosi prema okolini, kako doživljava bliske ljude, njegov stav prema svijetu i slično.
Dječja psihologija najviše analizira dečji crteži obitelji i to je nešto što djeca najčešće i crtaju. Dijete obitelj crta tako što prvo nacrta za njega najbitniju osobu i ta osoba ide krajnje lijevo, ta figura je obično najveća i najbitnija za dijete. Ukoliko je dijete sa tom osobom blisko, ono će sebe nacrtati pored te figure i onda će redom crtati sve ostale članove. Isto tako najveća osoba na slici najvjerojatnije ima veliki psihološki utjecaj na dijete. O obitelji djeteta govori nam i blizina likova na crtežu.
Ukoliko su udaljeni, vrlo vjerojatno su u toj obitelji slabi kontakti, ako se pak preklapaju, vjerojatno se članovi obitelji jedni drugima upliću u život, zbog čega svakom članu obitelji nedostaje individualnost.
Ponekad se roditelji uplaše kada dijete nacrta obitelj, ali izostavi nekog člana. Psiholozi objašnjavaju da je dijete svjesno koga ima u porodici, ali ponekad ima otpor nacrtati nekoga, posebno ako su u pitanju mlađa braća ili sestre, jer je pomalo ljubomorno. Kada izostave oca, što rade češće nego majku, njihovo najčešće objašnjenje je: „Tata je na poslu“.
Dječje izražavanje olovkom i papirom kreće od prilike od 15.mjeseca i ova faza odlikuje dječjem uživanjem nekontroliranim potezima koji mogu biti tamni ili svjetli, a što zavisi o karakteristikama ličnosti djeteta.
U dobi oko 2. godine, dijete počinje crtati zahtjevnije pokrete i linije, a kružnim potezima istražuje kako kontrolirati svoje poteze i, naposljetku, dijete može dati ime svojoj „škrabotini“. Sa dvije godine djeca crtaju ljudsku figuru, tako da iz glave idu i ruke i noge. Sa tri do četiri godine dijete pri crtanju ljudske figure noge znatno produžava i iz njih se nastavljaju ruke.
Međutim roditelji moraju i kroz crtež prepoznati dječju nelagodu ili strah i da zatraži pomoć.
Važno je znati ih prepoznati jer nam omogućuju da bolje upoznamo psihu svog djeteta.
Znakovi upozorenja mogu se izraziti kao: čudovište s mnogo očiju, malo i prekriveno sunce, vrlo tanak i jedva vidljiv potez olovkom. Sve su to različiti elementi crteža koji mogu ukazivati na blagu tjeskobu. Potez olovke prilikom crtanja ako je prelagan, otkriva bojažljivost, hipersenzibilnost, introvertno i često vrlo suzdržano dijete. To može biti i znak potrebe za više pažnje, odobravanja i pohvala.
Ako na papiru ima mnogo križanja prikazanih likova i predmeta, vaše se dijete vjerojatno plaši da će pogriješiti i da neće nacrtati sliku dobro kao ostala djeca: treba pohvaliti njegovu sposobnost i vještinu i otvoreno mu pokazati ljubav koju osjećate za njega.
Kad je potez prenaglašen, do te mjere da je dijete olovkom ili flomasterom gotovo probušilo papir, to bi mogao biti znak velike taštine. Ipak češće otkriva dosta agresivno i hirovito dijete.
Kada su u pitanju boje: Crno je boja straha, ali i bijelo. Ako se dijete blokira pred čistim papirom ili ostavlja puno praznog prostora na svakoj stranici, možda se boji praznine ili ima potrebu za jasnijim granicama, potrebu da mu roditelju kažu dokle smije ići. Ukoliko dijete prednost daje bojama kao što su crna i žuta, to može značiti ljubomoru (odnosno strah da ne izgubi nečiju ljubav).
Boju treba gledati u vezi s prikazanim predmetom: na primjer, crvena lica ljudskih likova mogu biti odraz potisnute agresivnosti i potrebe djeteta da je izbaci iz sebe. Često crtanje krvi, liječnika ili bolnice može ukazivati na tjeskobu. Sunce u dječjoj podsvijesti predstavlja oca. Ako je zamračeno ili previše udaljeno od ostatka crteža, može označavati potrebu za većom komunikacijom s ocem.
Kuća je simbol majke.
Krov plameno crvene boje može se povezati s agresivnošću usmjerenom prema liku majke, dok ulazna vrata zatvorena lokotom ili velikim ključem mogu biti znak straha od "napada" drugih ljudi ili znak djetetove želje (koju roditelji potiskuju) da vrata njegovog doma budu otvorena njegovim prijateljima.
Prozori također igraju vrlo važnu ulogu u dječjoj simbologiji: prozorske klupice pune cvijeća odražavaju radost, a zatvoreni prozori ili prozori s rešetkama odraz su straha od otvaranja prema drugima.
Listovi koji padaju s drveća predstavljaju strah od samoće i želju djeteta da ponovno bude posve malo, zaštićeno i uvijek u blizini roditelja.
izvor: www.ringeraja.hr
sri lip 13, 2012 8:05 pm
članak! 