Anksioznost/panični napadi

Da li vam je poznato bilo koje od ovih iskustava?

Možda ste završili u bolnici, jer ste mislili da ste doživjeli infarkt i kasnije su vam saopštili da je to bila anksioznost i panični napad u stvari?

Da li se ikada prepadnete da ćete možda prestati disati, jer osjećate da su vam prsa uska, a disanje čudno?

Kada se vozite, da li se bojite zamisli da ćete se zaglaviti u saobraćaju, na mostu ili na crvenom svjetlu na semaforu?

Da li se ikada osjećate nervozno i uplašeno, jer mislite da ćete izgubiti kontrolu ili da ćete poludjeti?

Da li ste se borili sa anksioznim mislima koje ne prestaju?

Da li se ikada osjećate nelagodno u zatvorenim prostorima kao što su supermarketi, kina, javni transport ili čak sjedenje kod frizera?

Da li ste nervozni i na ivici u normalnim situacijama koje vas prije nisu uznemiravale?

Da li osjećate bilo koju od sljedećih tjelesnih senzacija?

Stanje vrtoglavice koje vodi do panike

Stegnutost u grlu i nedostatak zraka

Ubrzan rad srca sa osjećajima peckanja po tijelu

Uzbuđenje slijeđeno valovima anksioznosti

Opsesivne brige i neželjene misli

Osjećaj da ste isključeni od onoga što se događa oko vas

Preplavljujući strah od toga da će vas anksioznost gurnuti preko ivice?

Ovakve i druge slične nelagodne senzacije su veoma česte, ali istina je da ne morate nikada više doživjeti panični napad ili anksiozni napad ponovo.

Panični napad je kratkotrajno razdoblje u kome se s iznenadnim početkom javlja intenzivan strah ili užas, često praćeni osjećajem nadolazeće propasti. Tijekom ovih napada prisutni su osjećaj lupanja srca ili ubrzan puls, znojenje, drhtavica ili tresavica, osjećaj nedostatka zraka, osjećaj gušenja, bol ili nelagoda u prsima, mučnina ili želučane tegobe, osjećaj vrtoglavice, ošamućenost ili nesvjestica, osjećaj nestvarnosti ili odvojenosti od sebe samog, strah od gubitka kontrole ili od ludila, strah od bolesti, intenzivan strah od smrti, mravci i trnci u tijelu, navale vrućine ili hladnoće. Ne moraju se javiti svi navedeni simptomi. Jakost i trajanje simptoma također se razlikuje od bolesnika do bolesnika. Panični napad može trajati od nekoliko minuta do iznimno jednog sata ili čak dulje. Napad mogu isprovocirati tvari koje pobuđuju središnji živčani sustav, a najčešći ekscitator je kofein iz crne kave i "cola" pića. Nerijetko se javlja i nakon zlouporabe droga.

Napad počinje iznenada i razvija se brzo, vrhunac dosiže za desetak minuta. Panični napadi mogu se javljati u raznim anksioznim poremećajima: u paničnom poremećaju, raznim fobijama, posttraumatskom stresnom poremećaju, akutnom stresnom poremećaju. Prisutnost ponavljanih, neočekivanih paničnih napada koji se javljaju berem jednom mjesečno, mogu se javljati i noću, zabrinutost oko mogućih posljedica napada - tipični su za panični poremećaj. Također, javlja se i strah od izlaženja iz kuće i ostajanja kod kuće ako nema u kući drugih ukućana jer su to situacije iz kojih je ili teško pobjeći ako Vam ne bude dobro, ili situacije u kojima pomoć nije pri ruci. Vrlo često osobe koje doživljavaju panične napadaje strahuju od izlaska iz kuće ili toga da ostanu same. To obično završi tako da osoba vodi život prepun ograničenja i da se zapravo jako muči i u strahu iščekuje sljedeći napad.

Jako je važno potražiti pomoć psihologa ako se u ovome prepoznajete. Psiholog će Vas najprije uputiti Vašem liječniku opće prakse koji će Vas poslati na preglede kako bi se isključili organski uzroci, kao što su, na primjer, problemi sa srcem. Također je važno saznati koristite li neke lijekove ili ste nedavno prestali s korištenjem lijekova i sl. Te informacije o Vašem fizičkom zdravlju su korisne i stoga što u nedostatku takvih informacija možete zamišljati da nešto ozbiljno s Vama zdravstveno nije u redu, da ćete umrijeti ili poludjeti i sl. Kada se isključe svi mogući medicinski problemi onda se može sa sigurnošću reći da su napadi panike zaista psihološka reakcija na stres i onda se to kao takvo i tretira, kod psihologa. Jako je važno potražiti pomoć jer to neće proći samo od sebe. Što prije potražite pomoć to će biti bolji i brži rezultati.

I ono što je najvažnije: od paničnih napadaja nećete umrijeti niti poludjeti. Oni su dovoljno neugodni da traže tretman i pomoć, i s uspjehom se mogu riješiti.

Psihijatar ili psiholog najčešće nije prvi kome se obraća bolesnik s ovakvim smetnjama. Osjećaj smrtnog straha, praćen reakcijom autonomnog živčanog sustava (koji nije pod utjecajem naše volje) je toliko intenzivan da bolesnici odmah traže pomoć u službi hitne medicine ili u svog liječnika opće prakse. Obzirom da je srce organ koji gotovo trenutno reagira u stanju straha, bolesnici misle kako se radi o srčanoj bolesti i zbog toga su kardiolozi često uključeni u obradu takvih bolesnika. Prijašnjih godina bolesnici su s velikim zakašnjenjem dolazili psihijatru što se može objasniti brojnim simptomima paničnog poremećaja koji su slični simptomima mnogih tjelesnih bolesti. Bolesnici su lutali od liječnika do liječnika, svaki je tražio dodatne pretrage i nije bila rijetkost da je bolesnik "obrađivan" godinama dok se netko nije sjetio da bi smetnje ipak mogle biti psihičkog podrijetla i uputio bolesnika psihijatru. Nerijetko i sami bolesnici odugovlače s odlaskom psihijatru jer su uvjereni da je bolest u internističkom području.

Danas je situacija znatno bolja, dijagnostički kriteriji su poznati i liječnicima nepsihijatrima te bolesnici dolaze ranije, a rana dijagnoza i terapija su od velike važnosti za uspjeh liječenja. Osim toga bolest je sve češća i danas nema liječnika koji se s njom nije susreo. Smatra se da zahvaća najmanje jednog od 75 ljudi tijekom života, rijetko zahvaća djecu, u žena je učestalija, a najčešća je u mladih, odraslih osoba. Napad dolazi iznenada, bez najave. Može se javiti u krevetu, trgovini, random mjestu, ulici, pošti, tržnici, na mostu, u tunelu i sl. Napade panike ima oko 1.5% ljudi u cijelom svijetu.

Panični poremećaj često je vezan uz depresiju i alkoholizam. Iz njega se može razviti fobija, znači strah od mjesta ili situacija u kojima je doživljen napad. Najčešći je strah od otvorenog prostora, tramvaja, autobusa, tržnice ili reda u pošti. Ponekad je dovoljno doživjeti samo jedan napad, a da se čovjek promijeni. Strah mu se "uvuče u kosti", misaoni proces je stalno zaokupljen iščekivanjem novog napada, javlja se anticipativni strah tj. Strah od straha. Prije ili kasnije javljaju se promjene u ponašanju, tj. izbjegavajuće ponašanje, što je već teža faza bolesti. Počinju se izbjegavati mjesta gdje se napad dogodio ili gdje bi se mogao dogoditi, a to je najčešće ulica ili javni prijevoz. Bolesnik koliko god može izbjegava odlaske na takva mjesta, a ako ih ne može izbjeći vodi sa sobom odraslu osobu, najčešće roditelje, supružnika, prijatelja,... U težim slučajevima ni pratnja ne pomaže i bolesnik postaje zarobljenik vlastitog doma.

Nije potrebno isticati koliko je u takvim slučajevima panični poremećaj ozbiljna bolest i koliko može, ne samo narušiti kvalitetu života i dobrogosjećanja, nego do krajnosti invalidizirati bolesnika. Nije rijetkost da razvojem bolesti napadi panike dođu u drugi plan, a depresija, fobija ili hipohondrija počnu prevladavati kliničkom slikom. Mora se priznati da unatoč ranoj dijagnozi i odgovarajućoj terapiji, 10-20% bolesnika ne reagira na liječenje i bolest se kronificira.


Liječenje

početakˆ

Naveli smo da su simptomi slični simptomima nekih drugih bolesti i zbog toga je u manje jasnim slučajevima potrebna obrada, najčešće kardiološka. Ona više služi umirivanju bolesnika i uvjeravanju kako se ne radi o tjelesnoj već o psihičkoj bolesti. Liječenje počinje informiranjem bolesnika. Psihijatar je dužan pružiti potpunu i istinitu informaciju o prirodi bolesti i predložiti plan liječenja. Ovakav postupak vodi uspostavi međusobnog povjerenja i omogućava bolesniku da prebrodi prvu fazu liječenja u kojoj rezultati još nisu vidljivi. Ponekad se dogodi da u toj fazi dođe i do dodatnog pogoršanja bolesti što je posljedica neželjenih učinaka lijekova ili progresije bolesti koja još nije zaustavljena. Bolesnik treba znati da neće umrijeti, ali da ga očekuje dugotrajno liječenje koje se sastoji u kombinaciji farmakološke i psihoterapije.

Druga faza je lakša i za bolesnika i za psihijatra. Liječenje počinje davati rezultate, panični napadi se prorjeđuju i postaju sve blaži, bolesniku se vraća optimizam i počinje shvaćati da je sve "od živaca". Pred kraj ove faze najavljuje se bolesniku da će uskoro moći učiniti i vlastiti napor da se vrati u svakodnevni život. Psihijatar mora procijeniti je li bolesnik dovoljno ojačao da se može suočiti sa situacijama i mjestima koji su vezani uz panični napad i koje je bolesnik do sada izbjegavao. Forsiranje obično napravi više štete nego koristi. Pravilo je da se ide korak po korak. To znači da bolesnik, koji se nije usudio izlaziti iz kuće, treba u početku izaći samo u dvorište, ukoliko uspije, utvrditi novo iskustvo i uskoro napraviti novi iskorak, recimodo trgovine ili kioska.

Kasnije psihijatar postavlja pred bolesnika nove i teže zahtjeve i na kraju zahtijeva da bivši bolesnik živi normalnim životom bez ikakvih samoograničenja. U liječenju paničnog poremećaja lijekovi čine važnu ulogu, ali su bolesnikova želja za normalnim životom bez ograničenja te disciplina i strpljivost od velikog značaja za dobar završetak. Bolest zahtijeva i veliko zalaganje psihijatra jer ne postoji shematski pristup, već individualizirani, prilagođen svakom bolesniku posebno. Ukoliko su zadovoljeni ti uvjeti, postoji velika šansa vraćanja bolesnika u zadovoljavajuće stanje.

http://free-ka.t-com.hr/Savjetovaliste_Karlovac/Teme/Strah/panicni.html
http://www.panicni-poremecaj.com.ba/

ja ih nemam ali znam par cura koje imaju panične napade kad su u nekoj gužvi, znači gdje ima puno ljudi - počnu se znojiti , stišće ih u prsima i vjerujem da je to grozno!

Ja sam jedna od tih...negdje smo to već spominjale kad je bilo na TV kod Danijele u 8.kat

mene nekad lovi panika, ali jedino dobro je to kad neku situaciju više put preživim, probam se psihički sljedeći put umiriti i sama sebi sugerirati da nije ništa strašno, i da će sve to proći...

Meni je to dijagnoza.... s tim zivim vec 4 god....nazalost......

Aco, piješ li neke antidepresive?
Meni su prepisali Seroxat i evo već par mjeseci ih uzimam.
Grozno je to, strašno

Jesam da pila sam.....zooloft....
bilo mi je super i sama sam onda prestala....sad se lagano opet borim s tim, jer me sve ovo zadnjih 3 tj ipak malo dotuklo, ostavi sve to traga.

Koliko si dugo pila? P.S. Sada ću ja tebe da gnjavim sa ovim.

Napisala sam ti sve na fesju!

ja nisma ni skužila da ima anketa

Glasala sam za nikad jer stavarno nemogu reći da sam doživjela kad nisam! inače se bojim vjetrova i grmljavine ali to nije ništa strašno, prije sam se jako bojala paukova , čak sam se znala ukočiti kad bi vidjela većeg pauka!

Evo ti tema Kikice!
pa mozes tu pisati, i svi ostali

Hvala!
Sad se sjećam da smo već pričale, a i komentirala sam.
U onom linku što si mi dala piše da to nije bolest, a ovdje piše da se mora kod psihologa....
Ja sam u začaranom krugu...


Tijekom ovih napada prisutni su osjećaj lupanja srca ili ubrzan puls, znojenje, drhtavica ili tresavica, osjećaj nedostatka zraka, osjećaj gušenja, bol ili nelagoda u prsima, mučnina ili želučane tegobe, osjećaj vrtoglavice, ošamućenost ili nesvjestica, ....
Napad počinje iznenada i razvija se brzo, vrhunac dosiže za desetak minuta.

Ovo sam samo kopirala iz teksta, ali ovo sam ja....

Ovako kikice, to isto ti imam i ja, to je anksiozni panicni poremecaj....i vjeruj mi nista ti ne bude..
ja kad se to meni prvu put desilo , prvo sto sam isla iduci dan je na EKG srca..sad mi je to smijesno ali uplasila sam se..naravno svi nalazi su bili uredni...
sad kad mi se to desi imam vjezbu koju radim i odlicna mi je i uspjesna...
vise toga nemam tako jako.zadnje sam imala u bolnici kad sam operirala zuc...ajme oni nisu znali sta bi samnom.sprasili mi inekciju za smirenje i to je to..odonda sam razgovarala s jednim psihologom pa mi je rekao za tu vjezbu i super je...kad mi dodje tak napravim to i ok je...ali kazem tako jako ko tada vise se nije vratilo..

Ja ti imam 3 vjezbe,
vjezbe disanja
vjezbe disanja kod napada
i meditativna vjezba
pa ako te zanima ja ti posaljem

Može, pošalji mi te vježbe....ja nemam tako jako da mi treba nešto za smirenje, mene to lagano drži po cijeli dan....po ljeti, a kroz ostatak godine se javi ponekad na sat dva....

Ma ide to i bez icega za smirenje..nego u bolnici su mu ti to sprasili da se rijese jer nisam ni ja znala kak i sta...sad znam za te vjezbe pa mi pomaze...
poslat cu ti...

Pročitala sam za vježbe, hvala ti puno...

Nema problema... nadam se da ce ti pomoci...

nažalost upoznata sam sa tim napadajima panike..... najviše sam ih imala na ljeto prije 2 godine... jednostavno nisam mogla vani sama s djecom... gužve u dućanima,vrućina, zatvoreni prostori, tuneli...ajme. užasan,užasan osjećaj kad misliš da ćeš umrijeti (i gore od toga). ja sam kod sebe primjetila da mi kava pogoršava tj potiče te napadaje pa sam je prestala piti.prošlo ljeto mi je bilo ok, uz pomoć vježbi disanja, bez kave i uz irenew narukvicu (koja možda je a možda i nije pomogla...ja virujem da je). i nadam se da mi se više takve situacije neće ponavljati. kad osjetimda mi se približava nastojim mislit na nešto lipo, fokusirati se na nešto, duboko disati....

Da to za kavu sam i ja skuzila...
zato je vise ne pijem, zamjerila mi se u trudnoci i onda su opet krenuli ti napadi.zato ju vise ne pijel, tu i tamo popijem ali mi odmah onda nije dobro bas..

Ja hvala bogu nisam imala takve napade vani, upravo suprotno...ja sto vise idem van jer mi kuce dosta..tako da vani je meni super, mene uhvati u kuci..
Napad panike je strasna stvar, tko to nije dozivio ne moze si uopce zamisliti kako to je..

U uvodu a anatomiji je bilo da je glavni imao napad panike a svi su prvo pomislili da ima srcani..onda si mozete samo zamisliti kak to je..kod bas velikih napada panike..
Ja sam prvi put mislila def.da imam srcani kolko mi je srce preskakalo , tuklo..vrtoglavice..uzas jedan..pritisak u grudima..ma strava...kazem da sam iduci dan odmah isla na Ekg..i bila uvjerena da ce nesto pokazati.

Ja sam se sjetila da sam to prvi puta imala sa 17 godina i to po ljeti.
Bila sam u toplicama na fizikalnoj i moja cimerica je odmah zvala doktora, donijeli su EKG i on savršen. To je bilo 3x u roku 15 dana i evo do prije 5 godina nikada se nije ponovilo, a sad mi je kao kućni ljubimac...

Aco, vidiš kad su se doktori zbunili..neka je serija, ali ne mogu daleko odstupati od stvarnosti.
Znate i sam kolika je bol u prsima i onda na kraju ta bol pojačava strah od smrti i onda tek nastaje panika.
Tamo gdje s mi dala onaj link o simptomima i općenito o anksioznosti piše da se ne bojimo, da srčani napad nema tave simptome nego počinju na sasvim drugim mjestima.

Biba, ja se isto ježim od trgovina, tunela, autobusa (samo ljeti kad je prepun ljudi), a lifta se bojim otkako znam za sebe....

Ja samu biti sama sebi prozrokovala napada panike..ovo sto si ti rekla, dobijes takav napad...i onda sam se ja ufrastila..uplasila i dodatno pogorsavala stvari..
sad na to gledam sasvim drugacije...i cim vidim da se nesto sprema, ne zapadam u paniku vec pocnem se opustati i govoriti da mi nije nista, nista mi ne bude..ja sam strahovala i do mozdanog i srcanog..ma..moj muz i mama su vec ludili samnom...a ja ono..

sad se vec lakse s tim nosim ali ja imam i drugih simptoma pa to nikak rijesiti..najvise sa glavom, vrtoglavice, pritisak u glavi, to mene u biti najvise muci..a to je vjerojatno povezano sa vratnim zljezdama pa jos to dodatno zajebava...

Aco, ajde ti upiši neke vježbe, ali ako imaš negdje neke medicinske...jer ove zumbe, aerobik, fitnes, to je za zdrave.
Ja idem na vježbe, kao da idem na privatnu fizikalnu terapiju i od onda mi je bolje što se glavobolje i kičme tiče...