POLAZAK U VRTIĆ

POLAZAK U VRTIĆ

Ljeto je prošlo i nova školska godina je počela i mnogim obiteljima donijela veliku promjenu – polazak djeteta u jaslice ili vrtić. Mnogi mališani i njihovi roditelji to iščekuju s radošću, znatiželjom, ali i određenim strahom. Kako će se moje dijete snaći, da li će tete primijetiti kad mu nešto treba,... pitanja su koja si postavljaju majke i očevi.

Da bi se polazak u vrtić djetetu i obitelji učinio što ugodnijim, stručna služba vrtića - pedagog, psiholog, glavna sestra i defektolog, nastoji već prilikom intervjua, koji je dio upisa, dobiti što više informacija o djetetu, njegovom dosadašnjem razvoju i navikama, te obitelji kao cjelini. Te će informacije kasnije biti dragocjene da bi se zadovoljile individualne potrebe djeteta. Suradnja roditelja i osoblja vrtića je od iznimne važnosti za sve uključene, bogata razmjena informacija pomaže bolje razumijeti i zajedničkim nastojanjima poticati razvoj djeteta.
Kad bismo ušli u vrtićku skupinu tih prvih dana, slika koju bismo vidjeli je šarolika – neka djeca su udubljena u igru, druga bučno protestiraju, neka povučeno stoje sa strane i tužno gledaju. Ima tu i smijeha i suza, što su prirodne i zdrave reakcije na promjenu. Dopustimo djeci da proces prilagodbe prođu svojim prirodnim tempom, bez nepotrebnog požurivanja.

Reakcije djece na odvajanje od roditelja i prilagodba na novu sredinu ovisit će o nizu čimbenika. Tu su prije svega razvojna dob djeteta, prethodna iskustva i neke njegove/njezine osobine ličnosti, temperament. U pravilu, što je dijete manje to ima veću potrebu za blizinom roditelja, a nakon četvrte godine se granice prirodno šire i javlja se potreba za drugom djecom, novim socijalnim kontaktima...

Neka se djeca prilagođavaju lakše od drugih, što samo po sebi nije niti bolje niti lošije – jednostavno su različiti. Ako je Vaše dijete od najranijih nogu promjene isprva odbijalo (nova hrana, nove osobe...) onda je moguće da će mu trebati i malo više vremena da prihvati vrtić.No, često se zna desiti da djeca prvi čas naizgled „bez problema“ krenu, a nakon tjedan ili dva (kad shvate da je to za stalno) počinje otpor.

Utjecaj stresa, koji svaka promjena jeste, može se odraziti na fizičko zdravlje, te su djeca uslijed pada imuniteta sklonija pobolijevanju i upalama, a moguće su promjene apetita, spavanja, povećana emocionalna razdražljivost. Sve te reakcije su normalne i važno je da ih roditelj prati, no s mirom i povjerenjem da će to zajedno uskoro prevladati.

Priprema roditelja i djeteta na vrtić može imati oblik razgovora, gledanja slika vrtića, šetnje do zgrade vrtića, igranje na igralištu. To će sve pomoći djetetu da unaprijed stvori predodžbu koja ćemu kasnije dati osjećaj poznatosti i veće sigurnosti. Kad dođe dugo očekivani polazak u vrtić, praksa je da dijete prvih dana u vrtiću boravi kraće vrijeme i to u prisustvu roditelja. To omogućuje roditelju da bolje upozna sredinu i osobe s kojima će boraviti dijete, a dijete se može opuštenije upoznavati s tetama, drugom djecom, prostorijama, igračkama, znajući da je roditelj u blizini. Ono što roditelj NE treba činiti je da nastoji prevariti dijete i neopazice se odšuljati kad se ono zaigra. To kod djeteta za posljedicu može imati gubitak povjerenja zbog kojeg se više neće opustiti u igri, već stalno biti na oprezu. Ako dijete mora ostati u vrtiću onda je važno da se roditelj oprosti od njega, kaže mu/joj kad će doći i onda se toga i drži. Djetetov plač i pobuna su prirodne emocionalne reakcije i valja ih kao takve i prihvatiti (pa i kad se nama kida srce što ih moramo ostaviti), a ne pokušat ih izbjeći zataškavanjem i neiskrenošću. Osnovne potrebe djeteta su potreba za sigurnošću i ljubavlju. Ništa ne poljulja dječji svijet više od roditelja koji ne daje jasne poruke, ne drži riječ.

Završimo riječima pisca Roberta Fulghuma:

"Sve što treba da znam o tome kako treba živjeti, šta raditi i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pijesku dječjeg igrališta.“




SAVJETE DAJE:
mr.spec.Melita Stipančić, klinički psiholog

Hrvatsko - austrijski trening centar za NLP
TEL: 091 7539818
E-MAIL: info@nlpt.hr

VAŽNE UPUTE ZA RODITELJE KOJE MOGU OLAKŠATI PRVE DANE BORAVKA DJETETA U VRTIĆU

1. PRIPREMITE DIJETE ZA ODVAJANJE!

RECITE MU npr. “Sada ideš u vrtić. Ti ćeš se tamo igrati, a o tebi će se brinuti tete. Ja ću otići na posao. Nakon posla doći ću do tebe.” TO ĆE DJETETU OMOGUĆITI DA SE PRIPREMI NA SITUACIJU KOJA GA OČEKUJE.
RAZGOVARAJTE O VRTIĆU. Pričajte lijepo o vrtiću, ali budite realni.
DAJTE MU NA ZNANJE KAKO VJERUJETE DA ĆE SE SNAĆI.


2. KADA OSTAVLJATE DIJETE U VRTIĆU ODVOJITE SE OD NJEGA BRZO I KRATKO.

- DEFINIRAJTE MU, U TERMINIMA KOJE ONO RAZUMIJE, KOLIČINU VREMENA KOJU ĆE PROVESTI U VRTIĆU BEZ VAS (Npr. “Idem u dućan po …”).

- NAGLASITE MU POTPUNU VJEROJATNOST VAŠEG POVRATKA (“Kada kupim … vratit ću se u vrtić po tebe“).
- OSVJESTITE MU ODGAJATELJA KAO OSOBU KOJA ĆE SE ZA TO VRIJEME BRINUTI O NJEMU (“Teta će te čuvati dok se ja ne vratim”).
- DEFINIRAJTE MU AKTIVNOSTI U KOJE SE MOŽE UKLJUČITI DOK VAS NEMA („Možeš se igrati autićima“).
- PRI POVRATKU PO DIJETE ZADRŽAVAJTE SE KRATKO U SOBI. UKOLIKO ŽELITE, S VAŠIM SE DJETETOM MOŽETE POIGRATI U HODNIKU.
- POKAŽITE INTERES ZA DJETETOVU IGRU I PRIJATELJE IZ VRTIĆA. RAZGOVARAJTE S NJIME O TOME.


3. POŠTUJTE DJETETOVE OSJEĆAJE!

Dijete spontano pokazuje svoje osjećaje (plače zato što je preplašeno, tužno, nesigurno), ima na njih pravo i dobro je da ih pokaže. Reakcije odraslih kao što su: “Nemoj plakati!", ljutnja, ismijavanje i sl., omalovažavaju djetetove osjećaje i uče ga da izražavanje emocija, naročito tuge, nije dobro.

4. BUDITE ISKRENI!

Privikavanje može biti otežano ukoliko, iz želje da olakša ili ubrza odvajanje, roditelj obeća djetetu da će doći po njega jako brzo, a to ne napravi. Dijete će neprestano očekivati roditelja i neće se moći opustiti.

5. NEMOJTE ZABORAVITI DONIJETI U VRTIĆ PREDMETE KOJE DJETETU OMOGUĆUJU DA SE SMIRI (duda, bočica, dekica, gaza, njemu draga igračka i sl.).

6. POŽELJNO JE DA DIJETE VIDI DA SE S POVJERENJEM I PRIJATELJSKI OBRAĆATE ODGAJATELJU. Vaše nepovjerenje prema vrtiću rezultirat će istim kod djeteta.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŠTO MOŽE OTEŽATI ODVAJANJE?

- Nesiguran, zaplakan roditelj
- Roditelj koji, ne oprostivši se od djeteta, doslovno pobjegne
- Roditelj koji od svog djeteta traži dopuštenje za odlazak (“Mogu li sada otići?”; “Reci mi kad mogu otići!” i sl.)
- Roditelj koji se dugo zadržava na vratima sobe i/ili stalno viri kroz prozor i sl.


ZAŠTO?

Zato što djeca u svojim ponašanjima pokazuju tendenciju kopiranja osjećaja roditelja. Dijete koje osjeća roditeljevu nesigurnost i nepovjerenje i samo je nesigurno i nepovjerljivo.



KUTIĆ ZA RODITELJE SLUŽI ZA RAZMJENU INFORMACIJA IZMEĐU TETA (VRTIĆA) I RODITELJA.
KORISTI SE I DOPUNJAVA, UKOLIKO SE ŽELI NEŠTO OGLASITI, PORUČITI I SL.


- u garderobi dijete, na svojoj (obilježenoj) vješalici, treba imati ruksak, a u ruksaku: rezervnu odjeću, pelene s ispisanim imenom djeteta. Papuče (obilježene) ostavljamo na klupici.

- za njegu djeteta potrebne su nam:

• papirnate maramice (100 komada 1x na mjesec),
• vlažne maramice (tromjesečno), krema (po želji roditelja), obilježena jastučnica (za spavanje) - (petkom se nosi kući na pranje)

- u slučaju izostanka, a osobito zbog bolesti djeteta: javiti teti što je s djetetom (ostaviti poruku).
Po povratku s bolovanja obavezna je potvrda liječnika da je dijete zdravo i da može u vrtić.

- kod dolaska i odlaska djeteta iz vrtića s odgajateljem izmjenjujete osnovne informacije o djetetu, koje su značajne za pravilnu njegu i život djeteta u vrtiću ili obitelji. Za duže razgovore dogovaramo se dan ranije

izvor: Lukin portal

(našla na jednom forumu pa kopirala )

odslican tekst,nama ce uskoro trebati

ja sam baš danas objašnjavala emi po ovom tekstu, još ću joj i sutra putem i nadam se da neće biti problema

Obavezno javi kak je prošlo! Sretno i tebi i njoj,nadam se da će sve bit po planu i programu!
Držim fige da će joj se svidjet u vrtiću i da ćeš ti biti ok,samo polako i smireno! Sretno!!

eto, došli, nije mogla dočekati da ju skinem i ja ju pitala hoće mama ići a ona meni- idi mama ja ću se tu igrat! i to bi bilo to, sad u 11 idem po nju pa ću vidjet kakvi su dojmovi

Znači Ema nam je krenila u vrtić? Ja sam sigurna da će ona uživati! Držim fige da bude sve ok!

Ma to je cura i pol!

Vedrana, kako je prošlo danas?

došli mi po nju a ona u plač... a meni već kao da su mi lađe potonule, mislila nije joj se svidjelo... kad ono ona meni neću ja kuć ja ću sad ručat sa djecom i plače.... srce moje maleno... tetama su usta puna hvale kako je dobra i kako se lijepo igrala! a najvjerojatnije da ćemo joj produžiti boravak kad tako voli, a možda ju i na cijelodnevni stavimo, ako i dalje bude voljela, a razlika u cijeni i nije tolika samo 150 kuna

Ma odlična je Emica

Ma da bolje ju stavi u cijelodnevni, ma ja nisam nimalo sumnjala u nju, ona voli djecu i njoj je tamo super! Joj da mogu odma sutra bi cure upisala u vrtić!

Vedrana, ako možete produžite na cjelodnevni boravak. Dok sam bila na porodiljnom, Ana je išla od 9-15. I bilo joj je super. Nemoj se začudit ako ju idući tj. ulovi malo kriza, kažu da nema djece koja ne reagiraju. Ana je znala ujutro plakat, a popodne kad bi došla po nju bila je sva zaigrana.

Bravo za Emicu

žabica je napisao/la:

Vedrana, ako možete produžite na cjelodnevni boravak. Dok sam bila na porodiljnom, Ana je išla od 9-15. I bilo joj je super. Nemoj se začudit ako ju idući tj. ulovi malo kriza, kažu da nema djece koja ne reagiraju. Ana je znala ujutro plakat, a popodne kad bi došla po nju bila je sva zaigrana.

Slažem se nema djece koja ne reagiraju, bilo prvi dan, bilo nakon 15-20-30 dana, al nek se njoj od prve sviđa to je najvažnije

prava curka,pazi frajerice nebi doma,sad da prođe taj dio kad joj se nebude išlo (možda ona preskoi tu fazu ) i ti si mirna.

Bravo za Emu...da...zbilja ak mozete bilo bi super da je cijeli boravak...
Moj S je prva 3 dana plakao jer nije htio kuci e onda je slijedecih 5 dana bilo plakanja, urlikanja i protestiranja...i nije htio u vrtic. SVI oni produ tu fazu kad nece ici kad tad....pa cak i nakon mjesec-dva...ali samo budi ustrajna i ne odustaj....pusa

Bravo za Emicu

ja se nadam da će ona preskočiti tu fazu da ne želi u vrtić jer bi ja plakala skupa s njom.... ali osjećam se tako ponosnom kad pričam drugim mamama kako je ema fino ostala prvi dan, jedna je jadna morala ostati od 7 do 9 sa svojom curicom i ova je non stop plakala... plakala bi i ona ali ne smije zbog nje...

Draga...psihicki se pripremi i na to pa ako kod Eme izostanje bolje za tebe...Moja necakinja je isto sad krenula i ugl ide ona i sve ali nakon par dana je pocela inorirati mamu..cak je igracku na nju bacila...tak da sve ti je to normalno...ipak je to sve novo za njih i trebaju se prilagoditi...puse i sretno Emici i da tako ostane dobra

Lana je bila jedina u jaslicama koja nije na početku plakala, ja bila presretna, al su me tete brzo spustile na zemlju, i rekle da će odplakat svoje kad tad, tako je i bilo al tek nakon mjesec dana

Luka u biti nikada nije pravio probleme oko ostajanja u vrticu. Od prvog dana je volio ici i nije se bunio. Nakon nekog vremena je bila kao faza da nebi ostao, ali nije bilo suza ili nekakve drame! I to je trajalo mozda 2-3 dana i opet sve super!

Mateja je napisao/la:

Luka u biti nikada nije pravio probleme oko ostajanja u vrticu. Od prvog dana je volio ici i nije se bunio. Nakon nekog vremena je bila kao faza da nebi ostao, ali nije bilo suza ili nekakve drame! I to je trajalo mozda 2-3 dana i opet sve super!

Tako i kod nas, isto je bilo faza, ne da mi se ici,ne bi isao i sl......ali isto samo par dana i bez ikakve drame.

Lucija danas prvi dan u vrtiću, plakala je kad smo došle, ali se je brzo smirila. Bila je danas pola sata. Sutra će opet biti pola sata.

Kad sam došla po nju rasplakala se je, ali čim je čula da ide kući mahala je teti pa pa i slala puse.

Poslije je rekla da je bilo lijepo.