I moja je cura bila nedonošče

Rodila se sa 32 tjedna trudnoće, pukao mi je vodenjak. Imala je 2230 grama. U bolnici još i izgubila. Porod je bio hitnim carskim rezom. U inkubatoru najprije, zatim u intenzivnoj 2 (Petrova)...a potom je uslijedilo strahovanje što će biti, hoće li se razvijati normalno itd itd. Što se tiče vježbica, i ja sam na svoju odgovornost prekinula to maltretiranje, jer i nju je sestra, kako netko reče ovdje, stavljala sjediti s 3,5 mjeseca i u čudu nas gledala kako to još ne zna sama. Kupila sam knjigu i sama sam kroz igru radila vježbe s njom. Jedino sam za zlu ne trebalo išla na 4 kontrole na Goljak u Zg kod neuropedijatra.
Danas Ena ima 16 mjeseci, hoda (ali sumanuto-trči, pa moramo stalno biti blizu da ne zvizne negdje). Govori rečenice od dvije do tri riječi. Što pak se tiče fizičkog razvoja, od nedonoščeta dugačkog 46 i teškog 2230 g sad je izrasla u djevojčicu od nekih 80 cm i 13 kg. Eto...naš happy end...

bravo za Enicu

ena je pravi mali borac! svaka čast njoj, a i tebi što si si dala truda za svoju curicu! i samo usporedbe radi, meni se ema rodila u 41. tjednu sa 4 kile pa je sad sa 21 mjesecom visoka 85 i ima 13 kila, tak da stvarno mislim da ti ena odlično napreduje!

Uf, ova trudnoća i porod i prvi mjeseci iza poroda su bili stvarno stresni.. Na samom startu, moj ginekolog je pobijao trudnoću i sve je pripisivao hormonalnom poremećaju. Ja oboljela nešto na dišne puteve, ozračili me trostruko rendgenom da bi on nakon toga ustanovio da sam ipak trudna!
Ne smijem se ni sjetiti svega toga, plače mi se. Trebala sam donijeti odluku-roditi ili ne radi rtg-a. I ja se bez obzira na posljedice odlučila roditi...i rodila mog malog anđela!

Ja sam Lanu rodila 9 dana prije termina pa je bila 46cm i 3010gr!
Sad je oko 84cm i 13 kg!

Svala ti čast na pravoj odluci,iako mogu mislit kako ti je bilo teško sve to preživit
Ena je pravi mali borac i mamin blagoslov

Ena sto si veliki borac i sto usrecujes svoje roditelje svaki dan
tebi na hrabrosti i odluci da bez obzira na sve rodis malog

Super za Enu! Pravi mali borac

Svaka čast na odluci, vjerujem da ti je bilo teško

na kraju se isplatilo i imate happy end, to je najbitnije

Mogu samo reci Bravo Ena i Bravo Mama!!!!

Ena i mama

Tinna je napisao/la:

Ena i mama

ja potpisujem!

ninanana je napisao/la:

Što se tiče vježbica, i ja sam na svoju odgovornost prekinula to maltretiranje, jer i nju je sestra, kako netko reče ovdje, stavljala sjediti s 3,5 mjeseca i u čudu nas gledala kako to još ne zna sama.

ne mogu izdržat da ne pitam,koja sestra i gdje ti je to rekla???
ja sam sa svojim markom išla prvo 3x na tj na goljak,pa 2x,pa jednom tjedno,na vježbe,pa svaka 2 tj i na koncu jednom mjesečno na kontrolu,svi od terapeuta do fizijatara su ok,i koliko mi god bilo žao vući dijete,koliko mi ga je god bilo teško gledat među onom bolesnom dječicom,koliko mi god bilo mrsko vježbat s njim kod kuće u nijednom,ali ama baš nijednom trenutku mi nije palo na pamet da mu uskratim terapiju,to je za njegovo dobro

Nisam niti ja njoj uskraćivala terapiju, sama sam svakodnevno radila vježbice s njom, a i redovito je išla na Goljak kod neuropedijatra na kontrole. Ali ovo kod nas, kao što napomenuh, bilo je čisto gubljenje vremena i vrištanje. Zadnja kontrola na Goljaku je bila 01.03. i rečeno je (i napisano) da je čak i šišnula vršnjake.
Sad još nakon 3. rođendana moramo ići, da vide koncentraciju.

Bravo za malenu Enu i za upornu i hrabru mamu.

Ako nekog zanima moje nedonošče ima 3 godine i 9 mjeseci. Visoko je 116 cm i ima 22 kg :-)

prešišala je moju curku i po visini i po težini

Ena, po mjerama je skoro ko i moja 5 i po godišnjakinja (115 cm i 23 kg)

za veliku curicu...bome prešišala je dobrano i moju

Naravno da nas zanima bravo, Ena!!!!
Ona je kao Maja, a Maja ima 18kg, visinu ne znam...