Rezultati australskog istraživanja otkrivaju da djeca starijih očeva imaju veće šanse za neku bolest.
Djeca čiji su očevi u trenutku začeća imali 50 ili više godina na testovima inteligencije pokazuju lošije rezultate od onih čiji su očevi bili u 20-im godinama života.
Ta djeca imaju osam do devet puta veću šansu za neki poremećaj iz spektra autizma, 1,37 puta veću šansu za bipolarni poremećaj, zatim shizofreniju, maničnu depresiju, urođene deformacije, pa čak i dvostruko veću vjerojatnost da preminu prije 18. godine, što se pripisuje upravo većoj sklonosti oboljenju od kongenitalnih bolesti, kao što su autizam, shizofrenija i epilepsija.
Najnovije australsko istraživanje o kvocijentu inteligencije djece starijih muškaraca potvrđuje dosadašnje nalaze eminentnih europskih i američkih istraživača: rezultati bacaju novo svjetlo na utjecaj majčina i očevoga genetskog materijala koje se uvelike razlikuje od općeuvriježenog mišljenja.
Rizici za dijete
Naime, još su uvijek žene te koje nakon 30. hvata panika zbog neostvarenog majčinstva, lovi ih “sindrom stare cure” ako nemaju partnera, snizuju kriterije kako bi našle oca svojeg djeteta, zapostavljaju karijere zbog djece jer vjeruju da nakon 40. ne samo da će teže zatrudnjeti, već postaju i opasne za svoje dijete zbog niza bolesti i poremećaja koje ovise o dobi majke. Muškarci se takvim problemima uopće ne zamaraju - vjeruju da mogu postati očevi kad požele, i to očevi savršeno zdravog djeteta.
- Činjenica je da muškarci cijeli svoj životni vijek stvaraju spolne stanice. No to znači da cijeli život traje dioba tih stanica, a što je broj dioba veći, veći je i rizik za mutacije, odnosno pogreške. Stoga spermiji starijih muškaraca u pravilu nose više pogrešaka, pa su i rizici za buduće dijete veći - objašnjava dr. Đurđica Ugarković, znanstvena savjetnica Instituta Ruđer Bošković. Žene se pak, dodaje, već rađaju s ograničenim brojem jajnih stanica, diobe su ograničene, pa ženski genetski materijal sporije gubi kvalitetu, i to zbog vanjskih utjecaja i neizbježnog starenja.
- Osnovna je razlika između muškaraca i žena što mi žene svoj genetski materijal u jednom trenutku potrošimo i više ne možemo zanijeti, a muškarci svoj imaju cijeli život. No, njegova kvaliteta s godinama opada - kaže Ugarković.
Prihvatljive veze
Drugim riječima, i žene i muškarci imaju optimalno vrijeme za reprodukciju i biološki sat ne sustiže samo žene. Muškarac može dobiti dijete i sa 65 godina s, recimo, 40 godina mlađom ženom, no pitanje je koliko je on, nakon svih tih saznanja, poželjan otac, a stoga i partner mladoj ženi.
“Što ako svi ti seks simboli srebrnih vlasi, ćelavi slatki tatice i prosječni razvedeni frajeri u najboljim godinama koji upravo osnivaju drugu obitelj jer to mogu u ženskim očima odjednom postanu prokleto prestari? Što ako 30-godišnjakinje počnu gledati na 50-godišnjake kao na oštećenu robu? Što ako 50-godišnjaci doista budu morali izlaziti sa ženama svoje dobi?!”, pita se u New York Timesu Lisa Belkin, zaposlena majka dvojice tinejdžera, autorica bloga Motherlode i nekoliko knjiga o roditeljstvu, među kojima i “Ispovijedi jedne neuravnotežene mame”.
- Teško mi je i zamisliti da će se tako nešto dogoditi, osobito u skorije vrijeme - odgovara uz smijeh psihijatar Goran Arbanas. Kad je riječ o seksualnosti i reprodukciji, ističe, uvriježeni su dvostruki standardi za muškarce i žene koji će se vrlo teško promijeniti: ženi kao “genetskom materijalu za buduće dijete” nakon 35. vrijednost nezaustavljivo pada, a kod muškarca to nije bitno. Upravo to leži u srži objašnjenja da je prihvatljivija veza između mnogo starijeg muškarca i mnogo mlađe žene od veze gdje je omjer godina obratan.
Negacija starosti
- Veza 50-godišnjaka i 30-godišnjakinja najčešće je negacija muškarčeve starosti i zadržavanje osjećaja mladosti jer ljudi s kojima jesmo služe nam kao zrcalo, sebe vidimo kao i njih - objašnjava psihijatar. Istraživanja i spoznaje o kvaliteti genetskog materijala i njegove ovisnosti o dobi su neupitna, dodaje, no postoje različita istraživanja i čovjek si najčešće uzme ono koje mu tim trenutku najviše odgovara.
- I bez obzira na znanstvene spoznaje, trebat će se izmijeniti mnoge generacije da se postojeće gledište promijeni - smatra Arbanas.
Izvor: Jutarnji list